---

 

(Objavljeno u časopisu New Scientist, 22. 5. 2004.)

Veliki prasak (big bang) se [danas] oslanja na sve veći broj hipotetičkih entiteta, stvari koje nikada nismo promatrali niti uočili - inflacija, tamna materija i tamna energija su tek nekolicina najprominentnijih primjera. Bez njih, došlo bi do fatalne kontradikcije između onoga što su astronomi uočili i promatrali s jedne strane, i predviđanja teorije velikog praska s druge strane. Niti u jednom drugom području fizike ne bi ovakvo neprekidno pribjegavanje nekim novim hipotetičkim objektima bilo prihvaćeno ili prihvatljivo, kao način premošćivanja jazova [op.prev. čitaj: rupa] između teorijie i promatranja [op.prev. čitaj: iskustva]. U najblažem slučaju, to bi rodilo bar ozbiljna pitanja / preispitivanja validnosti date teorije.

Teorija velikog praska ne može preživjeti bez ovih besmislenih faktora. Bez hipotetičkog polja inflacije, big bang ne predviđa glatko, izotropsko kozmičko pozadinsko zračenje koje je uočeno, jer ne bi postojao nikakav način da dijelovi univerzuma koji sada više od nekoliko stupnjeva udaljeni na nebu postignu istu temperaturu i tako emitiraju istu količinu mikrovalnog zračenja.
Bez neke vrste tamne  tvari, koja nije nalik ničemu što smo uočili na Zemlji, usprkos dvadesetgodišnjim eksperimentima, teorija velikog praska daje kontradiktorna predviđanja za gustoću materije u svemiru. Inflacija zahtijeva dvadeset puta veću gustoću od one koju implicira nukleosinteza big banga (nukleosinteza je način / još jedna teorija kojom teorija velikog praska objašnjava porijeklo lakih elemenata). Nadalje, bez tamne energije, teorija velikog praska predviđa da je univerzum star samo oko 8 milijardi godina, što je milijardama godina manje /mlađe od starosti brojnih zvijezda u (samo) našoj galaksiji.

Uz sve to, teorija velikog praska nije nikad dala niti jedno kvantitativno [op.prev. čitaj: mjerljivo] predviđanje koje je zatim bilo uočeno / promatrano. Uspjeh koji oni koji podržavaju ovu teoriju pridaju toj istoj teoriji, sastoji se u njenoj sposobnosti da retrospektivno [op.prev. čitaj: naknadno] "uključi u sebe" promotrena opažanja, ali samo tako što će stalno povećavati svoj arsenal "prilagodljivih" parametara...

Teorija velikog praska nije jedini dostupni "obrazac rada" dostupan za razumijevanje povijesti univerzuma. Kozmologija plazme i model "uravnoteženog stanja" imaju validne hipoteze evoluirajućeg univerzuma bez početka ili kraja. Ovi i drugi alternativni pristupi mogu isto tako objasniti osnovne pojave u svemiru, uključujući obilje lakih elemenata, stvaranje ogromnih struktura, pozadinsko kozmičko zračenje, i kako se "crveni pomak" udaljenih galaksija povećava s udaljenošću. Čak su predvidjeli i novu pojavu koja je kasnije zaista uočena, nešto što big bang teorija nikad nije učinila.

Pristalice teorije velikog praska mogu uzvratiti da ove teorije ne objašnjavaju svako kozmološko opažanje. Ali, to je jedva iznenađujuće, budući da se njihov razvoj opako i zlonamjerno onemogućava potpunim nedostatkom financiranja. Ne samo to, o takvim  pitanjima i alternativama ne može [op.prev. čitaj: ne smije] se čak niti slobodno raspravljati niti ih istraživati. Dok je Richard Feynman mogao reći da je "znanost kultura sumnje", u današnjoj kozmologiji, sumnja i neslaganje se ne toleriraju, i mladi znanstvenici (vrlo rano) nauče da ostanu tihi ako imaju što negativno za reći o standardu modela velikog praska. Oni koji sumnjaju u veliki prasak boje se da će ako to javno kažu, ostati bez financijskih sredstava za njihova istraživanja.

Čak se i sama opažanja danas tumače kroz ovakav filter predrasuda: sudi ih se ispravnim ili pogrešnim ovisno o tome da li podržavaju veliki prasak ili ne. "Neusuglasivi" podaci o crvenim pomacima, obilju litija i helija, distribuciji / rasporedu galaksija, kao i brojni drugi topici, su ili ignorirani ili ismijavani. Sve ovo odražava rastući dogmatski sklop uma koji je stran duhu slobodnog znanstvenog ispitivanja.

Danas su gotovo sva financijska i eksperimentalna sredstva i resursi u kozmologiji posvećeni proučavanju velikog praska. Financiranje dolazi iz tek nekolicine izvora, i sve procjene (o tome koja istraživanja treba financirati a koja ne) kontroliraju pristalice velikog praska. Kao rezultat toga, dominacija teorije velikog praska u području kozmologije je postala samo-dostatna, posve neovisna o znanstvenoj validnosti same teorije.

Davanje podrške samo projektima unutar big-bang obrasca potkopava fundamentalni element znanstvene metode - stalno preispitivanje teorije i njeno uspoređivanje s opaženim pojavama. Ovakva restrikcija čini svako slobodno raspravljanje i istraživanje nemogućim.

[...]

Raspoređivanje financijskih sredstava u istraživanja validnosti teorije velikog praska i njenih alternativa, omogućilo bi znanstvenom procesu da utvrdi najtočniji / najistinskiji model povijesti univerzuma [op.prev.: ovog našeg barem]


Potpisnici:
(Institutions for identification only)

Halton Arp, Max-Planck-Institute Fur Astrophysik (Germany)
Andre Koch Torres Assis, State University of Campinas (Brazil)
Yuri Baryshev, Astronomical Institute, St. Petersburg State University (Russia)
Ari Brynjolfsson, Applied Radiation Industries (USA)
Hermann Bondi, Churchill College, Cambridge (UK)
Timothy Eastman, Plasmas International (USA)
Chuck Gallo, Superconix, Inc.(USA)
Thomas Gold, Cornell University (emeritus) (USA)
Amitabha Ghosh, Indian Institute of Technology, Kanpur (India)
Walter J. Heikkila, University of Texas at Dallas (USA)
Michael Ibison, Institute for Advanced Studies at Austin (USA)
Thomas Jarboe, Washington University (USA)
Jerry W. Jensen, ATK Propulsion (USA)
Menas Kafatos, George Mason University (USA)
Eric J. Lerner, Lawrenceville Plasma Physics (USA)
Paul Marmet, Herzberg Institute of Astrophysics(retired) (Canada)
Paola Marziani, Istituto Nazionale di Astrofisica, Osservatorio Astronomico di Padova (Italy)
Gregory Meholic, The Aerospace Corporation (USA)
Jacques Moret-Bailly, UniversitAC Dijon (retired) (France)
Jayant Narlikar, IUCAA(emeritus) and College de France (India,France)
Marcos Cesar Danhoni Neves, State University of Maring (Brazil)
Charles D. Orth, Lawrence Livermore National Laboratory (USA)
R. David Pace, Lyon College (USA)
Georges Paturel, Observatoire de Lyon (France)
Jean-Claude Pecker, College de France (France)
Anthony L. Peratt, Los Alamos National Laboratory (USA)
Bill Peter, BAE Systems Advanced Technologies (USA)
David Roscoe, Sheffield University (UK)
Malabika Roy, George Mason University (USA)
Sisir Roy, George Mason University (USA)
Konrad Rudnicki, Jagiellonian University (Poland)
Domingos S.L. Soares, Federal University of Minas Gerais (Brazil)
John L. West, Jet Propulsion Laboratory, California Institute of Technology (USA)
James F. Woodward, California State University, Fullerton (USA)

prijevod: djnan