---

 

Objektivna stvarnostu holografskom univerzumu 3

 

Sad ga vidiš sad ga ne vidiš

Holografska paradigma ima implikacije i za takozvane tvrde znanosti poput biologije. Keith Floyd, psiholog pri Virginia Intermount College, istaknuo je da, ako konkretnost stvarnosti nije ništa do holografski privid i obmana, ne bi više bilo istinito reći da mozak proizvodi svijest. Prije, svijest je ta koja stvara pojavljivanje mozga -- kao i tijela i svega ostaloga oko nas što tumačimo kao fizičko.

Takav preokret u načinu na koji promatramo biološke strukture uzrokovao je da istraživači napomenu da bi i medicina i naše razumijevanje procesa iscjeljenja također mogli biti promjenjeni holografskom paradigmom. Ako je fizička struktura tijela koju vidimo tek holografska projekcija svijesti, postaje jasno da je svatko od nas puno više odgovoran za naše zdravlje nego što današnja medicinska mudrost dozvoljava. Ono što sada smatramo čudesnim povlačenjima bolesti, moglo bi biti rezultat promjena u svijesti koje zauzvrat utječu na promjene u hologramu tijela.

Na sličan način kontroverzne nove tehnike iscjeljivanja, poput vizualizacije mogu tako dobro funkcionirati jer u holografskom području misaonih slika i same su jednako stvarne kao "stvarnost".

Čak i vizije i doživljaji koji uključuju "ne-običnu" stvarnost postaju objašnjivi pod holografskom paradigmom. U svojoj knjizi "Gifts of Unknown Things", biolog Lyall Watson opisuje svoj susret s indonežanskom šamankom koja je, izvodeći plesni ritual, bila u stanju učiniti da cijeli šumarak momentalno nestane, ispari u zrak. Watson prenosi da je to ponovila nekoliko puta zaredom, dok su on i ostali zapanjeno gledali.

Ako je istina...

Iako je trenutno znansveno razumijevanje nesposobno objasniti takve događaje, iskustva poput ovoga postaju vjerodostojnija ukoliko je objektivna stvarnost samo holografska projekcija.

Možda se slažemo oko toga što je "tamo" ili "nije tamo" jer je ono što nazivamo "konsenzus stvarnost" formulirana i ratificirana na razini ljudske svijesti na kojoj su svi umovi neizmjerno međupovezani.

Ako je to istina, tada je to - od svih - najdublja implikacija holografske paradigme, jer to znači da iskustava poput Watsonovog, nisu svakidašnja samo zato što nismo programirali naše umove s uvjerenjima koja bi ih takvima napravila. U holografskom univerzumu, nema granica dometu mogućnosti izmjene tkanja stvarnosti.

Ono što percipiramo kao stvarnost tek je platno koje čeka da naslikamo na njega bilo koju sliku koju poželimo. Sve je moguće, od svijanja žlica pomoću moći uma do fantazmagoričnih događaja koje opisuje Castaneda tijekom svojih susreta s Yaqui vješcem don Huanom, jer magija je naše naslijeđe po rođenju, ni manje ni više nadnaravna od naše sposobnosti da stvorimo stvarnost koju želimo dok smo u našim snovima.

Zaista, čak i naše najtemeljnije predodžbe o stvarnosti postaju sumnjive, jer u holografskom univerzumu, kao što je Pribram istakao, čak i nasumični događaji moraju se temeljiti na holografskim principima i stoga determinirani. Sinkroniciteti ili koincidencije pune značenja iznenada imaju smisla, i sve u stvarnosti bi trebalo biti viđeno kao metafora, jer čak i događaj koji bi bio najveći puki slučaj - izražavao bi neku temeljnu simetriju.

Hoće li Bohmova i Pribramova holografska paradigma postati prihvaćena u znanosti ili će umrijeti neslavnom smrću - ostaje za vidjeti, ali već je ostavila utjecaj na razmišljanja brojnih znanstvenika. Čak i ako se pokaže da holografski model ne nudi najbolje objašnjenje momentalnih komunikacija koje izgleda da se odvijaju tamo-amo među subatomskim česticama, u najmanju ruku - kako ističe Basil Hiley, fizičar pri Birbec College u Londonu - Aspektova otkrića "ukazuju da moramo biti pripremljeni uzeti u obzir radikalno nove poglede na stvarnost".

referenca:
Michael Talbot, Holografski svemir, TELEdisk, 2006