---

 

Objektivna stvarnostu holografskom univerzumu 2

 

Holografska osjetila

Argentinsko-talijanski istraživač Hugo Zucarelli nedavno je proširio holografski model na svijet akustičnih fenomena. Intrigiran činjenicom da ljudi mogu locirati izvor zvuka bez okretanja glave, čak i ako posjeduju čulo sluha u samo jednom uhu, Zucarelli je otkrio da holografski principi mogu objasniti ovu sposobnost.

Zucarelli je također razvio tehnologiju holofonskog zvuka, tehnika snimanja koja može reproducirati akustičke situacije gotovo sablasno realistično.

Pribramovo uvjerenje da naši mozgovi matematički konstruiraju "čvrstu" realnost oslanjajući se na inpute iz područja frekvencija, također je dobila solidnu eksperimentalnu podršku.

Otkriveno je da je svako naše čulo osjetljivo na puno širi opseg frekvencija nego što se prije mislilo.

Istraživači su otkrili, na primjer, da su naši vizualni sustavi osjetljivi na zvučne frekvencije, da je naše osjetilo njuha djelomično ovisno o nečemu što su nazvali "osmičke frekvencije", te da su čak i stanice u našem tijelu osjetljive na širok opseg frekvencija. Takva otkrića predlažu da samo u holografskom području svijesti takve frekvencije postaju izdvojene, sortirane i razdijeljene u konvencionalne percepcije.

Holografska paradigma

Najzapanjujući aspekt Pribramovog holografskog modela mozga nalazimo kad ga povežemo s Bohmovom teorijom. Jer, ako je konkretnost svijeta tek sekundarna stvarnost, i ono što je "tamo" je zapravo holografska mrlja frekvencija, i ako je mozak isto tako hologram i samo bira neke od frekvencija iz ove mrlje te ih matematički pretvara u čulne percepcije - šta s objektivnom realnošću?

Jednostavno rečeno, ona prestaje postojati. Kao što su istočnjačke religije već dugo vjerovale, materijalni svijet je maya, iluzija, i iako možemo misliti da smo fizička bića koja se kreću fizičkim svijetom, i to je iluzija.

Mi smo tek "prijemnici" koji plutaju kroz kaleidoskopski ocean frekvencija, i ono što izvlačimo iz tog oceana i transmogrificiramo u fizičku realnost tek je jedan kanal među brojnima, izvučen iz superholograma.

Zapanjujuća nova slika stvarnosti, sinteza Bohomvog i Pribramovog pogleda, dobila je naziv holografska paradigma.

Mala (ali rastuća) grupa istraživača smatra da bi ona mogla biti najtočniji model stvarnosti do kojega je znanost dosad došla. I više od toga, neki vjeruju da može riješiti misterije koje nikad prije nisu bile znanstveno objašnjive i čak postaviti paranormalno kao dio prirode.

Brojni istraživači, uključujući Bohma i Pribrama su napomenuli da brojne parapsihološke pojave postaju puno razumljivije iz perspektive holografske paradigme.

U univerzumu u kojemu su individualni mozgovi zapravo nedjeljivi udjeli većeg holograma i sve je beskrajno uzajamno povezano, telepatija bi mogla biti, ništa drugo do, pristupanje holografskoj razini.

Transpersonalna psihologija

Jasno da je puno lakše razumjeti kako informacija može putovati od uma individue 'A' do uma individue 'B' koje se nalaze međsobno udaljene jedna od druge, i pomaže shvatiti brojne nerješene zagonetke psihologije. Stanislav Grof smatra da holografska paradigma nudi jedan model za razumijevanje brojnih zbunjujućih fenomena koje doživljavaju pojedinci u izmijenjenim stanjima svijesti.

1950-tih godina, provodeći istraživanja validnosti LSD-a u psihoterapiji, Grof je radio s pacijenticom koja je iznenada postala uvjerena da je poprimila identitet ženke nekog pretpovijesnog reptila. Tijekom njene halucijanice, nije samo jezgrovito opisala kakav je osjećaj biti u tom obliku, već je i primijetila da je dio anatomije mužjaka iste vrste reptila bila krijesta obojenih ljuski na bočnim stranama njegove glave.

Grofa je zapanjilo što je, iako žena nije imala nikakvo prethodno znanje o tim stvarima, prilikom razgovora sa zoologom informacija bila potvrđena.

Iskustvo te žene nije jedinstveno. Tijekom svojih istraživanja, Grof je susreo primjere pacijenata koji regresiraju i identificiraju se s maltene svakom životinjskom vrstom, postojećom ili izumrlom. Pri tome je otkrio da takva iskustva često sadrže opskurne zoološke podatke koji se kasnije pokažu kao točni.

Regresije u životinjskom carstvo nisu jedini zagonetni psihološki fenomeni koje je Grof susreo. Imao je i pacijente koji su otvarali neku vrstu kolektivnog ili rasnog nesvjesnog. Pojedinci s malo ili bez obrazovanja iznenada bi davali detaljne opise zoroasterskih pogrebnih običaja i scene iz hinduističke mitologije. U drugim kategorijama iskustava pojedinci bi davali uvjerljiva izvješća izvantjelesnih putovanja, prekognitivnih uvida u budućnost, regresija u očita utjelovljenja prošlih života.

U kasnijim istraživanjima, Grof je otkrio isti opseg fenomena u terapijama koje nisu uključivale korištenje droga. Budući da je zajednički element u takvim iskustvima moglo biti transcendiranje pojedinčeve svijesti onkraj uobičajenih granica ega i/ili ograničenja prostora i vremena, Grof je takve manifestacije nazvao "transpersonalnim iskustvima", i u kasnim šezdesetima (1960-te) pomogao utemeljiti granu psihologije po imenu "transpersonalna psihologija", posvećenu ovakvim istraživanjima.

Iako je Grofova novoosnovana ATP (Asocijacija transpersonalne psihologije), prikuplja sve veće grupe profesionalaca-istomišljenika i postala je cijenjena grana psihologije, godinama ni Grof niti bilo tko od njegovih kolega nije bio u stanju ponuditi neki mehanizam koji bi objasnio bizarne psihološke pojave kojima su svjedočili. Ali, to se promijenilo dolaskom holografske paradigme.

Kako je Grof nedavno napomenuo, ako je um zapravo dio kontinuuma, labirint koji je povezan ne samo sa svakim drugim umom koji postoji ili je postojao, već sa svakim atomom, organizmom, regijom u prostranstvima svemira i vremena samog, činjenica da povremeno može provaliti u labirint i imati transpersonalna iskustva ne izgleda više toliko čudnom.

 

referenca
Michael Talbot - dec.2005 - Rense web