---

 

Godina 1982. Na Institutu teorijske i primjenjene optike u Parizu, istraživački tim na čelu s fizičarem po imenu Alain Aspect, proveo je eksperiment koji bi lako mogao biti najvažniji eksperiment dvadesetog stoljeća. Za njega niste čuli u večernjem dnevniku. Zapravo, osim ako nemate naviku čitanja znanstvenih magazina, vjerojatno nikad niste niti čuli za Aspectovo ime, iako po nekim mišljenjima, njegovo bi otkriće moglo promijeniti lice znanosti.

Aspect i njegov tim otkrili su da su pod određenim okolnostima subatomske čestice, poput elektrona, sposobne trenutačno komunicirati jedne s drugima, bez obzira na udaljenost koja ih dijeli. Nije bitno jesu li udaljene 10 metara ili 10 milijardi kilometara.

Izgleda da svaka čestica nekako zna što radi neka druga čestica. Glavni problem u ovom otkriću je: ono se protivi Einsteinovoj općeprihvaćenoj postavci prema kojoj ništa, nikakva komunikacija ne može putovati brže od svjetlosti. Putovanje brže od svjetlosti zapravo jednako je slamanju vremenske barijere. Sve to ponukalo je i inspiriralo malobrojne znanstvenike da pokušaju pronaći objašnjenje i ona koja su dali toliko su radikalna da mogu posve promijeniti čak i naše svakodnevno gledanje na svijet, stvarnost,
život i nas same.

Zapanjujuća je tvrdnja fizičara Davida Bohm-a. Bohm smatra da Aspectova otkrića ukazuju da objektivna stvarnost ne postoji, da je, unatoč svojoj očiglednoj čvrstoći, univerzum u svojoj suštini - utvara, fantazmagorija, gigantski i izvanredno detaljan hologram.

Pa dobro, a što je onda taj hologram? Hologram je trodimenzionalna slika načinjena pomoću lasera.

Hologram

Da bi se načinio hologram, objekt koji se fotografira prvo se obasja svjetlošću laserske zrake koja se (kao i svaka druga zraka) reflektira od tog objekta. Zatim se svjetlost drugog lasera usmjeri i odbije od reflektirane svjetlosti prvog lasera i rezultat toga je nekakav interferencijski obrazac područja na kojemu se dvije laserske zrake sijeku. Taj interferencijski obrazac se hvata na film - fotografira.

Nakon što se film razvije, izgleda (što bismo i očekivali) poput besmislenog vrtloga svijetlih i tamnih linija. Međutim, čim se taj razvijeni film obasja nekom laserskom zrakom, pojavljuje se trodimenzionalna slika izvorno fotografiranog objekta.

Trodimenzionalnost takve slike nije jedina značajna odlika holograma. Ako hologram (film), recimo ruže, presječemo napola i zatim obasjamo laserom, otkrit ćemo da svaka polovica još uvijek sadrži potpunu sliku ruže.

Čak i ako nastavimo dijeliti takve polovice holografskog filma, svaki sve manji komadić filma će uvijek sadržavati sve manju ali potpuno netaknutu verziju originalne slike. Za razliku od uobičajenih fotografija, svaki dio holografskog filma sadrži sve informacije koje posjeduje i film kao cjelina.

Temeljna priroda holograma može se izraziti kao: "cjelina u svakom dijelu". Najvećim dijelom svoje povijesti, Zapadna znanost je djelovala s preduvjerenjem [ !? ili bolje rečeno, predrasudom] da je najbolji način razumijevanja fizikalnih pojava, bilo žabe ili atoma, secirati, razrezati i onda proučiti pojedinačne dijelove.

Hologram nam pokazuje da neće sve u univerzumu biti podložno ovakvom pristupu. Pokušamo li secirati i rastaviti neku holografsku tvorevinu, nećemo dobiti djeliće od kojih je ona sastavljena, dobit ćemo samo manje cjeline, sve manje i manje - cjeline.

Bohm smatra da razlog što su subatomske čestice sposobne međusobno 'komunicirati' bez obzira na udaljenost između njih nije postojanje nekakvog tajanstvenog signala koji one šalju jedna drugoj; razlog tomu je taj što je njihova odvojenost iluzija. Bohm smatra da na jednoj dubljoj razini stvarnosti, te čestice nisu individualni, pojedinačni entiteti, već su zapravo produžeci nekog temeljnog nečega.

referenca
Michael Talbot - dec.2005 - Rense web