---

 

U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2 izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj dođe u pomoć. Slika predstavlja hologram, trodimenzonalni prikaz napravljen pomoću lasera. Neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sam svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu - od snježnih pahuljica do stabla javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u tolikoj mjeri izvan naše da je doslovno izvan prostora i vremena.

Glavni arhitekti ove zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu, David bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsioholg sa Sveučilišta Stanford. Bohm i Pribram su do svojih zaključaka došli posve neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera. Bohm se u holografsku prorodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemogućih standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.

Nakon što su došli do svojih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo su uvidjeli da holografski model objašnjava i brojne druge misterije, uključujući i očiglednu nemogućnost bilo koje teorije, bez obzira koliko opsežne, da na bilo koji način razjasni sve pojave u prirodi; sposobnost pojedinaca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk; našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina, čak i ako se dotična osoba u međuvremenu bitno promijenila.

Pa ipak, kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa univerzumom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.

I doista, stalno rastućem broju znanstvenka koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna, mistična iskustva, te je u posljednjih pet-šest godina nastavio nadahnjivati istraživače i osvjetljavati sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava. Evo nekoliko primjera:

1980. godine psiholog Kenneth ring sa Sveučilišta Connecticut ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom. Ring, koji je predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.

1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na medicinskom fakultetu John Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.

1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje sanova održanom u Washingtonu D.C. fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojemu je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne (lucidne) snove. Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak 'fizike svijesti' koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.

1987. godine dr. F.DavidPeat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet - most između materije i uma, iznio je da se sinkroniciteti (smislene podudarnosti) mogu objasniti holografskim modelom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari 'pukotine u strukturi stvarnosti'. Otkrivaju da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se to dosad mislilo.

U nastavku - kako je sve to započelo...

referenca:
Michael Talbot, Holografski svemir, TELEdisk, 2006