---

 

Pošto sva živa bića žele da uvijek budu sretna, bez primjese žalosti, i u svakome se može uočiti najviša ljubav za njega samoga, i pošto je jedino sreća uzrok ljubavi, da bi to biće zadobilo tu sreću koja je njegova sama priroda i koju svakodnevno doživljava u dubokom snu gdje nema uma, on bi trebao spoznati i znati sebe. Za to, taj put znanja, glavno sredstvo je ispitivanje oblika 'Tko sam ja?'.

Tko sam ja?

Čvrsto tijelo, izgrađeno od sedam dhatua (hranjiva limfa, krv, mišići, salo, kosti, koštana srž i sjeme) nije 'ja'. Pet spoznajnih čulnih organa, naime uši, koža, oči, jezik i nos, od kojih svaki pojedini saznaje jedno od pet odgovarajućih osjetilnih znanja (višaya), naime zvuk, dodir, vid, okus i miris, nisu 'ja'. Pet organa akcije (karmendriya), naime usta, noge, ruke, anus i genitalije, čije su odgovarajuće funkcije govor, hodanje, davanje, izlučivanje i uživanje, nisu 'ja'. Pet vitalnih dahova/vjetrova, prana, itd, koji provode pet vitalnih funkcija, kao što je disanje, nisu 'ja'. Čak ni um, koji misli, nije 'ja'. Čak ni neznanje (u dubokom snu) u kome preostaju samo pritajene težnje prema osjetilnim znanjima i koje je lišeno svih osjetilnih saznanja i svih akcija, nije 'ja'.

Ako nisam ništa od svega toga, tko sam onda ja?

Kad se riječima 'nije ja, nije ja' porekne sve prethodno spomenuto, Znanje/budnost/svijesnost koja jedina preostaje, - to ja jesam.

Koja je priroda tog Znanja/budnosti/svjesnosti?

Priroda Znanja/budnosti/svjesnosti je postojanje-svijest-blaženstvo (sat-ćit-ananda).

Kada će se ostvariti shvaćanja/ostvarenje tog Istinsko Jastva?

Onda kada se odstrani svijet koji je ono-što-je viđeno, doći će se do shvaćanja/ostvarenja Istinsko Jastva koje je onaj-koji-vidi.

Neće li biti shvaćanja/ostvarenja Istinsko Jastva čak i dok je svijet još tamo (uzima se kao da je stvaran)?

Neće biti.

Zašto?

Promatrač i promatrani objekt su poput užeta i zmije. Upravo kao što se neće postići spoznaja užeta koje je osnova, osim ako ne nestane kriva spoznaja iluzorne zmije, tako neće biti postignuta ni spoznaja Istinsko Jastva koje je osnova, ukoliko se ne ukloni uvjerenje da je svijet stvaran.

Kada će biti odstranjen svijet koji je predmet viđenja?

Kada um, koji je uzrok svakog znanja, spoznavanja i svih djelovanja, zastane, svijet će nestati.

Kakva je priroda uma?

Ono što se zove um je lutajuća sila koja postoji u Istinsko Jastvu. Ona uzrokuje nastanak svih misli. Ako ostavimo po strani sve misli, nešto takvo kao što je um - ne postoji. Stoga, misao je sama priroda uma. Ako ostavimo po strani misli, ne postoji neki neovisni entitet koji se zove svijet. U dubokom snu nema misli, (i stoga) nema svijeta. U stanjima budnosti i sanjanja, postoje misli, i tada također postoji i svijet. Baš kao što pauk isprede nit (mreže) iz sebe i ponovo je uvlači u sebe, isto tako um projicira svijet iz sebe i ponovno ga rastvara u sebe samoga. Kada um izađe iz Istinsko Jastva, pojavljuje se svijet. Stoga, kada se svijet pojavljuje (kao stvaran), Istinsko Jastvo se ne pojavljuje; a kada se Istinsko Jastvo pojavi (zasja), svijet se ne pojavljuje. Ako nastavimo stalno ispitivati prirodu uma, um će prestati postojati ostavljajući Istinsko Jastvo (jedino će ono preostati). Ono što imenujemo Istinsko Jastvom je Atman. Um može postojati samo dok se oslanja o nešto čvrsto; on ne može opstati sam.  Upravo je um ono što se naziva suptilno tijelo ili duša.

Koji put vodi do razumijevanja prirode uma?

To što se u ovom tijelu javlja kao 'ja' je um. Kada se ispituje na kom mjestu u tijelu se misao 'ja' prvo pojavljuje pokazuje se da je to srce. To je mjesto izvorište uma. Čak i ukoliko neprestano mislimo 'ja-ja', to će nas odvesti na to mjesto. Od svih misli koje se pojavljuju u umu, misao 'ja' (osjećaj 'ja sam') je prva misao. Tek nakon što se ova misao pojavi, pojavljuju se sve ostale. Tek nakon što se pojavi prva osobna zamjenica javljaju se druga i treća; bez prvog lica, oni ne postoje.

Kako utišati um?

Pomoću pitanja 'Tko sam ja?'. Misao 'tko sam ja?' uništit će sve druge misli, i poput štapa kojim se potiče goruća lomača, i sam će na kraju biti uništen. Tada će se ostvariti Samospoznaja.

Na koji način se stalno održava misao 'Tko sam ja?'

Kada se pojave druge misli, čovjek se ne treba povesti za njima, već bi trebao pitati: 'Kome su se one pojavile?'. Nije važno koliko se misli javlja. Čim se svaka misao pojavi, trebalo bi ustrajno ispitivati: 'Kome je ova misao došla?'. Odgovor koji će izroniti je 'Meni'. Ako tada pitamo 'Tko sam ja?', um će se okrenuti natrag prema svom izvoru; i misao koja se pojavila utihnut će. Kako nastavljate ovo primjenjivati, um će postati vješt u ostajanju u svom izvoru. Kada um, koji je suptilan, izlazi kroz mozak i osjetilne organe, pojavljuju se čvrsta imena i oblici; kad prebiva u srcu imena i obličja iščezavaju. Nedopuštanje umu da izađe van, i njegovo zadržavanje u Srcu naziva se 'unutarnjenje'. Puštanje uma da izađe iz Srca poznato je kao 'eksternalizacija'. Na taj način, kada um ostaje u Srcu, nestat će 'ja' koji je izvor svih misli, i sjat će Istinsko Jastvo koje uvijek postoji. Što god netko čini, trebao bi to uvijek činiti bez sebevažnog 'ja'. Ako čovjek tako djeluje, sve će izgledati i pojavljivati se kao priroda božanskog.

...nastavit će se ...

izvor: The Teachings of Bhagavan Sri Ramana Maharshi - Translated by Dr. T. M. P. Mahadevan from the original Tamil
prijevod: djnan