Stvaranje Stvarnosti

Ok...

Počnimo ovako: što je stvarnost? Što je, vama, zaista stvarno?

Hajde sada, stvarno razmislite o tome, što je stvarno? Koja je vaša definicija stvarnoga?

Uzmite si koji trenutak da malko razmislite o tome.

I, do kojih ste ideja došli?

Imate li sada posve funkcionalnu definiciju stvarnosti, onu koja funkcionira u svim mogućim (i nemogućim) situacijama?

Da?

Izvrsno - svaka čast. Ali, čekaj, što to govorite? Niste stvarno sigurni. Pa možda možemo malo pomoći ako nabrojimo nekoliko primjera onih najuobičajenijih prihvaćenih ideja.

- zid u sobi smatramo stvarnim, zar ne?

- tlo po kojemu hodamo isto je stvarno, zar nije?

- naša planeta?

- naš univerzum?

Da, sve ove stvari ubrajamo u ono što nazivamo stvarnim. Znači, mogli bismo reći da je stvarno bilo što što ima stabilan, opipljiv oblik. Ok, to bi funkcioniralo za većinu stvari. Ali, što je s odnosima među ljudima? Neki ljudi smatraju da je ljubav stvarna...

Neki kažu da je mržnja vrlo stvarna.

A tu su i snovi. Noćne more mogu biti strahovito stvarne ako se nađete usred jedne.

Izgleda da realnost može biti jedna od onih stvari što izmiču, migolje se, kao da su od etera, što ih čini prilično teškim za definiranje.

Dobro, pa što je onda stvarno?

Uzmimo na primjer - zid. S jedne strane, on je vrlo stvaran, zar ne? Možemo ga vidjeti, možemo ga dotaći, možemo ga omirisati, pa čak i okusiti. Tu je, čvrst je. Ako ga pokušamo ignorirati i proći kroz njega, tup, joj, to boli... Ne možemo proći. Tvrd je, ima masu, ima supstancu, zaista je tu, znači da je stvaran.

Nesumnjivo, to je realnost - dobismo odgovr u sekundi. Impresivno! Ako je čvrsto, ima masu i supstancu, stvarno je. Nema problema, probili smo veo tajne. Slijedeće pitanje?

Samo malo, a što bi se dogodilo da ste odjednom smanjeni na veličinu subatomske čestice? Sada vam zid ne bi izgledao toliko čvrst... Zapravo, uopće ne biste mogli vidjeti zid; njegova masa i supstanca bili bi kovitlaci elektrona i atomskih čestica. Još uvijek bi postojao neki obrazac u ovoj energiji, ali vi ga ne biste mogli uočiti zbog svoje veličine, ili da kažemo malen[k]osti. S vaše točke gledišta, postojali bi ogromni putevi i staze u tom 'čvrstom' zidu, veliki poput putanja između zvijezda i planeta u našem univerzumu. Kao subatomska čestica, mogli biste proći kroz zid, jednako lako kao što 'pravi' vi možete prolaziti kroz našu galaksiju.

Ali, čini li to zid imalo manje stvarnim?

Nakon ove male turneje, možete li, barem u djeliću svoga uma prepoznati mogućnost da je stvarnost poput gline u rukama vještog kipara?

Što će odlučiti napraviti od te gline, ovisi samo o kiparu i njegovoj inspiraciji. Ili?

Zar zaista mislite da je posve nemoguće da se moja stvarnost razlikuje od vaše? Da se stvarnost mrava razlikuje od stvarnosti vašeg najboljeg prijatelja, oca ili majke? Da još malko rastegnemo ideju - što bi bila stvarnost za našu planetu, za Zemlju, Geu; što bi Andromeda [udaljena galaksija] mogla reći o svojoj stvarnosti? Ajme, pa koliko onda ima stvarnosti?

Ili, da sve još zaista rastegnemo do krajnosti, vaše krajnosti - što god mislite da je stvarnost - tko ste vi, tko ili što je to 'ja' u vama što misli da nešto jest ili nije stvarnost? Da li je to 'ja' stvarno? Jeste li vi uopće stvarni? Kao sinergijski zbir svojih stvarnosti, svega onoga što ste u svom životu prihvatili kao stvarno i potisnuli kao nestvarno - tko ste vi?

Jeste li kipar ili ste glina ili ste krajnji proizvod kiparenja? A možda ste niti jedno od nabrojanoga, već kiparenje samo, proces, tijek... Jeste? Niste? Stvarni?