djnan - notes

Sve što doživljavamo u vanjskom svijetu je manifestacija nečega drugoga. Kuća je načinjena od cigala, cigle su načinjene od zemlje. Cvijeće raste iz tla, samo da bi se tlu vratilo. Današnji prijatelj je sutrašnji neprijatelj, a zatim ponovno prijatelj.

Ako se vanjski svijet stalno mijenja,
tada se nepromijenjiva Istina
tamo ne može pronaći.

Iako je Istina ili Stvarnost sadržana u svemu tome, teško ju je pronaći isključivo na ovakav vanjski način. Razlog tome je u onome što su mudraci nazvali promjena Nama Rupe ili "Imena i Oblika".

Oblik se mijenja i nazivamo ga "kućom" umjesto "zemljom", ili "cvijeće", umjesto "tlo" ili "prijatelj" umjesto "neprijatelj", dok je cijelo to vrijeme TO načinjeno od iste "esence" Univerzuma, uvijek stabilne, uvijek čiste.

Svako od čula, iako prekrasna sredstva ili alati za djelovanje s vanjskim svijetom, zaista je prilično ograničeno. Čula su zato glomazna, više vanjski dio onoga od čega smo načinjeni, osobito kad funkcioniraju kroz fizičko tijelo.

Ako su čula ograničena i nepouzdana,
tada se vječna Istina ili Apsolutna Stvarnost
ne može iskusiti kroz i pomoću njih.

Dok se vanjski svijet stalno mijenja, sama čula pomoću kojih promatramo taj svijet sposobna su doživjeti iskustvo tog svijeta samo unutar njihovog vlastitog ograničenog opsega. Oči vide samo ograničeni dio okoline; uši čuju samo zvukove unutar određenog opsega frekvencija; a isto vrijedi i za njuh, okus i dodir. Svi i svako od čula omogućuje korisnu, iako ograničenu, informaciju kada je riječ o traženju Istine ili Stvarnosti. Način da se ona pronađe, znači, ne može biti putem čula.

Od ova tri osnovna problema, najviše ograničava upravo ovaj, da je sam um "zamagljen", kao da gusta jutarnja magla počiva nad dijelom uma koji je u stanju točno znati, odlučivati, prosuđivati i razlikovati. Oblaci i magla su načinjeni od para naših vlastitih mentalnih uvjetovanja, samih obrazaca navika koje definiraju ono što nazivamo našom osobnosti, i za koju smo sasvim pogrešno povjerovali da je "ono tko mi jesmo". Ti oblaci su boje našeg duhovnog neznanja/ignorancije (koja svoje korijenje vuče iz naše sposobnosti da "ignoriramo"), našeg pogrešno pretpostavljenog identiteta da smo mi kao individualno "Ja" odvojeni od Cjeline, naših naizgled nebrojenih i bezbrojnih privlačnosti i odbojnosti, i našeg straha da ćemo izgubiti ionako nepouzdanu ravnotežu među svim tim.

"Zamagljeni um" je i razlog zbog kojega je toliko teško razumjeti i slijediti sva učenja i vježbe koje bi vodile do oslobođenja, samospoznanje, samoostvarenja, prosvjetljenja.

Na vrlo praktičan način, ovo zamagljivanje je razlog zbog kojega možemo proći pravo kroz opis metode za meditaciju, poslušati detaljno i potpuno verbalno objašnjenje, potpuno promašiti bit onoga što je rečeno, nikada ne prakticirati meditaciju, i onda u čudu zapitati kada ćemo konačno naučiti neku od naprednijih vježbi, ako već ne jednu od onih koje vode do samospoznaje, ono bar onih koje nas mogu dovesti do toga da se fizički i mentalno i emocionalno - opustimo.

Ako je zamagljeni um
najveći među problemima,
što je tada rješenje?

Ide s goreg na gore, možemo se u čudu pitati kada će nam doći neki veliki svetac, izabrati upravo nas iz cijele gomile i postaviti nas na put prema prosvjetljenju, ili nas odvesti direktno do Najvišega, dok se mi i dalje držimo našeg zamagljenog stanja kao pijan plota. Sredstva i Istina su zapravo tu pred nama, samo kada bismo pronašli rupu u oblacima i ugledali ih. Mudraci su nam kroz cijelu povijest pokazivali put, i sve što mi trebamo učiniti s naše strane je ukloniti neke od oblaka i magle koju smo sami pred sebe postavili.

Nije nikakva uvreda reći da imamo zamagljene umove. To je samo izjava koja objašnjava prirodu problema. Ako zaista shvatimo i prihvatimo da to jest problem, tada možemo poduzeti mjere rješavanja problema i konačno ga eliminirati. Ako problem nazovemo "maja" ili "iluzija" ili kažemo da je svijet "nestvaran", time nismo ništa bliži rješavanju dileme. Međutim, kada vidimo da je prepreka "zamagljen" um, rješenje, ili barem smjer u kojemu bismo trebali ići - postaje očigledan.

Mi nismo totalne neznalice koje moraju nešto "postići" i nakon čega više nećemo biti neznalice, kao na primjer prikupljanje dodatnih podataka u učionici, ili čitanje većeg i većeg broja knjiga. Ovdje je prije svega riječ o procesu raš-činjavanja (odčiniti ono što je načinjeno), ili od-učavanja (zaboraviti ono što smo naučili). To znači stanjivanje oblaka, postupno i sistematično, kako bi nas sunce koje je već tamo moglo konačno obasjati.

Jedna stvar
koju zaista trebamo naučiti
je kako biti RAZVEDRITELJ: onaj koji uklanja naše vlastite oblake.

Da bismo mogli početi s poslom razvedravanja uma, prvo moramo prihvatiti kao stvarnost da je zamagljen um zaista problem. Tada se možemo naučiti da stalno budemo sve pažljiviji i pažljiviji, da bolje promatramo, da bolje razlikujemo, i da stalno ponavljamo iste osnove meditacije, kontemplacije i povezivanja s Božanskim, u kojem god smislu i načinu ga doživljavamo. To znači raditi iste jednostavne vježbe, čitati jedne te iste knjige, i slušati jedna te ista objašnjenja, opet i opet, iznova i iznova, a ne uvijek i stalno tražiti nešto novo iza svake krivine na cesti.

I kada u dovoljnoj mjeri stanjimo oblake nad našim umom, metode koje su oduvijek pred nama, postaju kristalno jasne. Tada samo trebamo nastaviti s uklanjanjem preostalih oblaka, kako bismo na kraju dostigli Cilj - ono za što se često kaže da je blještavo svjetlo duboko u nama.

Čišćenje zamagljenog uma - novo značenje izraza: RAZVEDRITI SE