Priroda vremena

Neki kažu da je najjednostavnije rješenje uvijek pogrešno. Neki se pak drže Occamove britve. Kako god. Caru carevo...

Zamislite prostor. Nekakav, bilo kakav. Znam, gotovo je nemoguće, ali bit će lakše na slijedećem koraku.

Sad zamislite nekakav put kroz taj prostor. Nije bitno kakav - prteni put, puteljak, stazu, cestu, auto-put, potok, rijeku. Zaista je svejedno. Možete zamisliti i automobile, ljude, životinje, ribe, vanzemaljce - što god - kako se kreću tim putem.

Sad kad ste zamislili put kroz prostor, nekako je i sam prostor postao "opipljiviji", "vidljiviji", zamisliviji.

E, a sad se malo poigrajmo riječima.

Onaj prostor koji ste zamislili zapravo nije uopće prostor. To je Veliko Sada, metafizička Istinska Sadašnjost, Vrijeme s velikim "V".

Cesta koju ste zamislili je ono što mi nazivamo vrijeme. Najuobičajeniji tijek događaja koji izgleda kao da se kreće od točke A do točke B do točke C - od rođenja do smrti tijela.

Veliko Sada se često naziva i Bezvremenošću. Ono i jest bezvremeno, ako imamo u vidu da je vrijeme cesta koja "spaja" jučer sa danas sa sutra.

"... čovjek kako ga mi znamo je samo niz uzastopnih dijelova integralnog bića čije se postojanje proteže u Vrijeme [s velikim "V", Istinsku Sadašnjost] od trenutka njegova rođenja do trenutka smrti."
Boris Mouravieff

Svaki pojedinac ima svoju vlastitu cestu, vrijeme koje pripada samo njemu. Svako živo biće na ovoj planeti ima svoju vlastitu cestu. Zemlja ima svoju vlastitu cestu.

Kada otkrije i svoju Bezvremenost, moći će pojmiti na koji veličanstveni način je Krishnamurti spoznao svoju kada je izjavio:

"... za svako novorođeno dijete, svemir se iznova stvara."