Biti ili ne biti - preživljavanje u džungli

Suvremeni čovjek se, kažu, civilizirao. Uglavnom pod civilizacijom, se u suštini više ne podrazumijeva nekakva kultura, već urbanizacija. Čovjek se preselio iz džungle Zemaljske prirode u svoje vlastite konstrukcije koje naziva gradovima. Vanjsku džunglu zamijenio je unutarnjom. Nekada (a ponegdje u svijetu i sada) su divlje zvijeri i bespuća prijetili njegovom životu i postojanju, danas to čine unutarnje zvijeri i unutarnje dvojbe. Od tih dvojbi, trojbi ... nastala je prava džungla.

Ta džungla u čovjeku sačinjena je, dakle, od psiholoških procesa koji se isprepliću i podržavaju jedan drugog.

Negdje smo već čuli da je život iluzija. Iluzija koja živi u našem unutarnjem svijetu, u nama samima, i ona je koprena koju smo sami stavili ispred svojih očiju i zbog koje ne vidimo stvarnost. Ovi psihološki procesi su niti te koprene, i kako počinjemo shvaćati na kojim se procesima oni temelje i prestajemo ih vrednovati kao do sada, počet ćemo rastvarati koprenu iluzije. Uvijek imajte na umu da je Pažnja ono što sve drži na okupu i sve to može i rastvoriti. I ne zaboravite, ne vjerujte ništa, sve potvrdite.

Istražimo malo maštu ili imaginaciju, sposobnost zamišljanja. Imaginacija je jedna od najkreativnijih sposobnosti čovječanstva. Ona je sila koja potiče svu tehnologiju, sve izume u fizičkom svijetu. A opet, ona oblikuje moćnu i podmuklu prepreku našoj sposobnosti da prodremo u Vječno Sada. Pod njenim utjecajem, mi vrtimo filmove u našem umu.

Pod utjecajem mašte, naša pažnja se jednostavno raspršuje od nas. U svom umu ponavljamo konverzacije i scene, preoblikujemo ih, maštamo o svemu i svačemu. Zapravo, vrlo često čak uživamo u tome. Imaginacija je moćna droga koja ublažuje bol zemaljskog života. Pomoću nje bježimo od života i onoga što se događa oko nas. To nije sve. Mi čak zamišljamo negativne događaje, koje nazivamo brige. A svoje brige shvaćamo vrlo ozbiljno i od drugih zahtijevamo da čine isto, odbijajući priznati da samo udovoljavamo nekim svojim negativnim fantazijama. Sve to samo povećava cijeđenje naše vitalne energije iz nas. To nije sve. Mi čak ispunjavamo sebe imaginarnim, zamišljenim karakteristikama. Mi zamišljamo raznorazne stvari o nama samima. Npr. zamišljamo da smo jedna cjelovita osoba, zamišljamo da kontroliramo svoj život i da znamo što radimo. S druge strane, zamišljamo da nismo sposobni ostvariti naše želje i snove, zamišljamo nepremostive prepreke našim ciljevima tako da nikad nećemo krenuti i poraditi na njima, prisiljavajući sami sebe da živimo u sivom mjestu zvanom - mediokritetstvo, prosječnost. To nije sve. Imamo imaginarne ideje o tome kako izgledamo, kako djelujemo, što drugi misle o nama, kako nam zvuči glas. Prisjetite se samo kako komentirate vlastite slike. Zar je uopće čudno što zamišljamo kako imamo malo samopoštovanja ili smo pak prenapuhali vlastiti značaj. Jedan dan smo u kaljuži zbog sebe samih, drugi dan letimo visoko do zvijezda. To nije sve! Mi sve to činimo POTPUNO SVJESNO. Sami tako izabiremo. Nitko nas na to ne sili. Možda je i sve ovo imaginacija. Provjerite. Da li je pod našom kontrolom? Da li se stvari odvijaju onako kako želimo? Možemo li prestati to što činimo ili se to događa samo od sebe? Da li dolazi nepozvano i ostaje duže nego je dobrodošlo? Možemo li isprazniti svoj um po volji ili se u njemu odvijaju bitke za bitkama, nikad mira? Zar nam misli ne skaču s jednog mjesta na drugo mehanički, automatski? Jesmo li toga uopće svjesni?

Zar nije očigledno da moramo restrukturirati svoj cjelokupni pristup životu. Da bismo potvrdili moć koju Imaginacija (da ni ne spominjemo druge stvari) ima nad nama moramo početi uzimati natrag tu moć. Poreći ovo znači dopustiti navici da i dalje vlada našim životom, raspršivati i gubiti svoju energiju. Izbor je, kao i uvijek, naš.

Spomenuli smo imaginaciju, a što je s identifikacijom, negativnim emocijama, samouvjeravanjima, laganjem? Sve ovo i još puno više stvari, raspršuje energiju naše pažnje, našu svijest tjera daleko od nas, isisava ju ili čak izvlači iz nas takvom silinom koja se samo s eksplozijom može usporediti. Ali, idemo nekim redom...