Stvaranje unutarnjeg Promatrača

Fizičko tijelo je jedan transformacijski organizam koji koristi "tvari" kao što su zrak, voda, hrana, utisci, i pretvara ih u energiju i tvari potrebne za održavanje visoko-složene fizičke egzistencije. Jedna of finijih energija koju tijelo proizvodi jest energija pažnje. 

Da je pažnja energija, možemo lako potvrditi jednostavnim uočavanjem što se događa kad ju usmjerimo prema nekome. Oni nam uzvraćaju pogled i mogu potvrditi da osjećaju našu pažnju. Stoga, pažnja je energija i ima učinak na našu okolinu. Također, pažnja je energija koja istječe iz nas. Spomenut ćemo tri razine pažnje.

Na prvoj razini pažnje u našim životima vrlo malo kontroliramo našu pažnju i ona polagano vrluda naokolo. Ona nije fokusirana ni na što određeno, usmjerena je jednostavno na našu vanjsku okolinu i istječe iz nas ovisno o vanjskim stimulansima kojima smo u datom trenutku okruženi. Ti "događaji" mogu biti bilo što: nekakav rutinski posao koji obavljamo, pranje posuđa, vožnja automobila, košenje trave, i ostale stvari naše uobičajene svakodnevice. Energija pažnje jednostavno "curi" iz nas manje ili više neprimjećeno.

Na drugoj razini pažnja je privučena nekim vanjskim događajem. I u tom trenutku ne postoji ništa drugo osim onoga što je privuklo našu pažnju: gledanje zanimljive emisije na TV, svjedočenje npr. automobilske nesreće, događaji koji nas iznenade ili iz nekog razloga duboko utječu na nas.  Predajemo našu energiju pažnje onome što se događa ispred nas, do te mjere da je naša skupocjena energija doslovce isisana iz nas.

Treća razina nastupa kad ulažemo "napor" u usmjeravanje naše energije, i uobičajeno se zove koncentracija. Usmjeravamo sami tijek naše energije i potpuno smo izgubljeni u onom što činimo. Pažnja nam je usmjerena u određenom smjeru dok god to želimo (ili smo ju u stanju održavati). Ova tri aspekta pažnje mogu se odrediti kao automatski, emocionalni i namjerni, redom kako su navedeni. Ovaj posljedni aspekt se često naziva jednostavno nakana ili namjera i ima izuzetno veliku važnost u povećavanju svjesnosti.

Podijeljena pažnja

Ono što je zajedničko svim ovim aspektima pažnje jest da je tijek pažnje jednosmjeran. Na osnovnom stupnju svjesnosti ne možemo usmjeriti pažnju istovremeno i na sebe i na neki drugi objekt, i u svakom datom trenutku svjesni smo samo jednog od ova dva. Možemo govoriti, ali ne i biti svjesni osobe kojoj govorimo, možemo osjećati neku emociju, ali ne možemo percipirati njen efekt na one oko nas. Možemo postati svjesni nekog događaja u vanjskom svijetu i potpuno se izgubiti u njemu. Možemo postati svjesni nekog unutarnjeg osjećaja i potpuno podleći njegovoj moći. Osim u rijetkim slučajevima, ne možemo biti svjesni unutarnjeg osjećaja i vanjskog događaja u isto vrijeme. Ne postoji ništa što bi povezivalo te dvije "odvojene" pažnje. Najbliže tome u našem svakodnevnom životu je iskustvo seksualnog odnosa, u kojem smo svjesni osjećaja svakog dodira i istovremeno smo svjesni da bivamo dodirivani.

Ovim posljednjim nastojimo pojasniti četvrtu razinu: pojam Podijeljene Pažnje. Jer bez podijeljene pažnje nismo mogli stvoriti našeg Promatrača. U podijeljenoj pažnji naša pažnja prestaje biti jednousmjerena: na van ili na unutra, i postaje dvousmjerena: na van i na unutra. Kako se povećava naša sposobnost razvijanja podijeljene pažnje bit ćemo u mogućnosti oblikovati nove odnose s vanjskim i unutarnjim svijetom. Percepcije nas i događaja će se postupno mijenjati. Iluzija svakodnevnog života počet će se razotkrivati.

Bilo koja od ovdje navedenih vježbi nikad neće postati navika, niti se može dogoditi automatski, uvijek će biti potrebno uložiti određeni napor. U tu je svrhu i stvoren naš promatrač: jednostavno trebamo prebaciti pažnju na njega i podijeljena pažnja započinje. U njoj postajemo svjesni sebe dok promatramo neki objekt, ili mislimo neku misao, ili osjećamo neki osjećaj...

U tu svrhu možete početi kombinirati ranije navedene vježbe. Ljudsko tijelo posjeduje određen broj čula ili osjetila koji su orijentirani na vanjski svijet. Dok je naša pažnja jednosmjerna, gubimo kontakt s onim osjetima koji omogućuju svjesnost tijela. Da bismo podijelili našu pažnju trebamo održati tjelesnu svjesnost.

Dok sad sjedite ili stojite, usmjerite svoju pažnju na neki vanjski objekt.

Dok gledate u njega slušajte zvukove.

Budite svjesni i jednog i drugog.

Sada postanite svjesni i svojih stopala, kako dodiruju tlo, osjetite dodir obuće.

Ako sjedite postanite svjesni pritiska stražnjice na stolicu, istovremeno održavajući pažnju na vanjski objekt, slušanje i stopala.

Kada to uspijete izvesti, prijeđite dalje, prebacite pažnju i na ruke uz sve do sad navedeno.

Prestanite gledati u neki određeni objekt. Postanite svjesni svega što se nalazi u vašem vidokrugu. Slušajte, budite svjesni tijela.

Isto možete činiti dok razgovarate s nekim. Uvidjet ćete da intenzitet vašeg prisustva u datom trenutku i mjestu povećava vašu sposobnost komuniciranja.

Stalan trud koji ulažete u ovu vježbu i njene varijacije koje i sami možete domisliti, omogućit će vam da čujete, vidite i doživite vašu vanjsku realnost iz nove perspektive. Ujedno, ova je vježba temelj za sve ostalo što ćete činiti.

poveznica: Praktična kabala