---

 

Metafora Zvijezde je rijeka koja svojim tijekom prožima sve stvoreno. Zvijezda naglašava međupovezanost života, niti jedna stvar ne živi u izolaciji od drugih. Svi smo mi ovisni o vanjskim izvorima i sredstvima održanja. Možda nismo u mogućnosti ocrtati točnu liniju koja razdvaja dobro od zla, ali znamo da sav život treba život, i niti jedna univerzalna filozofija temeljena na predatorstvu ili uništenju ne može dugoročno opstati.

Luda izlazi iz borbi, prethodno opisanih, i otkriva istinu ovog uvida. Na trenutke je očajavao da neće pronaći nikakav moralni temelj za djelovanje. Počinjao je preispitivati vrijednost činjenja bilo čega. Sada se vraća kako bi pio s voda života i osvježio svoju dušu.

Luda postaje svjesna veće slike.  Kada su njegove percepcije bile pod dominacijom dualnosti, dubokog osjećaja za ispravno i pogrešno - bio je djelotvoran, ali i stalno izložen razumnoj sumnji. Stvari za koje se borio i stvari kojima se suprotstavljao bijahu poput linija nacrtanih na površini vode.

U većoj slici - postoji samo Život, i potreba da se očuva što je više moguće od njegove ravnoteže i raznolikosti. Počinje uviđati i vidjeti obje strane svake stvari, ali nije više paraliziran pitanjima tipa 'ili ovo ili ono'.

Luda sada prilazi mjestu koje je takla tek nekolicina ljudi. Njegova svijest nije više pod dominacijom čvrstih granica, podjela među stvarima, jasnim osjećajem identiteta, snažnim osjećajem za ispravno i pogrešno (dobro i zlo). Niti ju pokreće ukorijenjeni osjećaj, niti njome vitlaju prolazne emocije. Njegovi ciljevi ostaju jasni, ali metode postaju nedostižne i zagonetne.

---

 

Još uvijek je naše biće koncentrirano u srčanom centru Tiphereta, četvrtog koraka, i razvijamo uvide. Počinjemo vidjeti sebe i stvari oko nas onakvima kakve one zaista jesu. Shvaćamo što stvar jest, kako je sačinjena, od čega, koje su joj karakteristike, koja joj je svrha...

Postajemo svjesno svjesni privlačenja Duha.