---

 

Veličanstveno svjesni svog Jastva, sad se spremamo prema Geburahu, području zakona, moći i žudnji. Žudnje ovdje predstavljaju najdublje ukorijenjene potrebe našeg bića, i nemaju nikakve veze s onim što nam se sviđa ili ne sviđa, a što ima veze s osjećajnom prirodom osobnosti trećeg koraka (Netzacha). One imaju veze s neopisivom snagom, s moći, predstavljaju energije u kontroliranom pokretu za točno određenu svrhu, koja god ona bila. Smrt identificiranja s osobnošću nije promijenila naše temeljno biće, i otkrivamo da ga ni postajanje svjesnim Jastva, Duše ne mijenja. Ali mijenja mnogo od onoga što posjedujemo (iako ne sve, kao što ćemo vjerojatno žalosno uočiti). Dostizanjem svjesnosti Jastva, mijenja se činjenica da sada živimo iz Jastva, postajemo u mogućnosti koristiti našu osobnost umjesto da živimo iz nje podložni njenim impulsima.

Naša osnovna priroda se nije promijenila, naprotiv, postali smo jasnije svjesni naše temeljne prirode, na dobro ili zlo. Daleko najveći problem, i vjerojatno jedini stvarni problem koji nam se nameće življenjem iz Jastva jest ponos: taština, zamišljena samo-važnost, taj porok Jastva i "izvorni" grijeh.  Prirodno je da budemo ponosni našim postignućem, i viđenjem nas kao vječnih bića s nasljedstvom istine. Ali, naše naslijeđe moramo dobro upotrijebiti sada, koliko god duša bila vječna, mi još uvijek nismo anđeli. Geburah predstavlja ograničenja, održavanje oblika, ali i njihovo potpuno slamanje.

Prihvaćamo se gotovo uzaludnog posla. Osjećamo kao da pretačemo iz jedne posude u drugu istu stvar, od onog što imamo kao da ne odustajemo, smatramo da je to naše i samo naše. Skloni smo uživati sami u sebi. Ali, mi ne možemo zadržati ono što imamo niti jednostavno uživati u novim sposobnostima i koristiti ih na vlastitu prednost i probitak. Moramo naučiti da to nije uloga ljudi u ovom svijetu, iako vidimo kako mnogi upravo to čine.