---

 

Prije nego što možemo krenuti i dotaći više razine iznad Tipharetha, moramo stvoriti zdrav osjećajni temelj radi uravnoteženja intelekta. Stoga se na ovom stupnju osvrćemo natrag na Netzach i sedmi stupanj.

Osoba koja se bazira na osjećajima, za razliku od osobe koja se bazira na intelektu, osjeća važnost promjene koja se događa kad se otkrije Jastvo, i dok funkcioniramo na nižim razinama, takva vrsta razmatranja može potaći nesvjesne aspekte života u koje većina od nas ni ne želi zaviriti. Bojimo ih se jer su nam nepoznati i povezujemo ih s nekom vrstom smrti. Dostići Jastvo na razini osjećaja uključuje lutanja među ovim nesvjesnim elementima koji prividno predstavljaju stvarnu prijetnju svijesti samoj, hodanje kroz dolinu sjenki. Postaje nam jasno da smo, na neki način, iskusili jednu vrstu smrti. Osoba koja smo bili prije zauvijek je nestala, i iako mogu ostati tragovi, nikad se više ne možemo vratiti toj osobi i identificirati se s osobnošću kao što smo mogli prije. MI NISMO OSJEĆAJI, MI IMAMO OSJEĆAJE.  Čineći upotrebu osjećaja i misli svjesnom, putem svijesti o Jastvu, možemo koristiti osobnost u službi kasnijih stupnjeva. Simbolizam smrti ovdje je dvostruk: ako bismo kliznuli unatrag na putu i ponovno se identificirali s osjećajima, bila bi to vrsta smrti za našu novo-probuđenu svjesnost.

---

 

Netzach je jedan korak iznad Hoda i najbliži je doticaju s Jastvom među elementima donje razine. Također, on prima utjecaj direktno iz središnjeg Tipharetha, prirodnim putem silaska munje. Istina u Netzachu nije još prošla kroz toliko filtera i osoba utemeljena na osjećajnoj prirodi spremnije poseže za osjećajima kao sredstvom za razotkrivanje  Jastva nego više intelektualna osoba koja mora analizirati i razvrstati istine prije nego ih prizna. Nedostatak za osjećajniju osobu je, naravno, u tome što intuitivna percepcija istine ne oslobađa nikoga od razvijanja intelektualnih aspekata osobnosti sa svrhom stvaranja ravnoteže i razumijevanja iskustva. Sebe-svjesna (svjesna Duše, Jastva) osoba, dok gleda s položaja Jastva na prirodu osjećaja, u stanju je shvatiti da koliko god osjećaji bili blizu istinskog Jastva, oni su ipak još uvijek samo posjed i čine jednak udio u osobnosti kao i ostali dijelovi.

Ovdje se također otvara mogućnost prevazilaženja straha od smrti, jer kad smo pronašli Jastvo, otvaramo se za kontakt za Duhom. Jasnoća koju donosi svjesnost Jastva, kako napredujemo, čini nepoznato poznatim. Možemo otkriti da smo besmrtni i vječni. Tijelo umire; ali mi nismo tijelo. Mi imamo tijelo, to je sve. Ono je sredstvo putem kojeg lokaliziramo svjesnost u ovom svijetu s ciljem stjecanja iskustva i međudjelovanja s njim. Misao može umrijeti; ali mi nismo misao. Mi imamo misli. Osjećaj može umrijeti; ali mi nismo osjećaj. Mi imamo osjećaje.

Spremni smo krenuti prema prvom od dubljih ili viših, nazovite ih kako hoćete, razina iza Duše, na kojima Duša temelji svoje postojanje.