---

 

Nakon nekog vremena Luda će se otuđiti od poznanika svojim prosuđivačkim ponašanjem. Kada je krenuo na ovo putovanje, bio je zaslijepljen i oduševljen sjajem Visoke Svećenice, ali sada shvaća da ljudi oko njega nisu izvori skrivene mudrosti kao što je on sam mislio jednom. Oni su samo ljudi, s moralnim konfuzijama, emocionalnom dvoličnošću i osobnim manama. Ono što je Luda držala postignućem, previše počinje sličiti egu.

Sada Luda nalazi da je posve sama. Ovo može biti intenzivan traumatični period. Možda je uložila godine u filozofiju, školu, tradiciju ili grupu, a sada je sve to gotovo. Snovi ostaju - Pustinjak još uvijek nosi svjetlo - ali izgleda mu sve više da ih ne može ostvariti s određenom grupom ljudi.

Došlo je vrijeme oporavljanja, ponovnog promišljanja svega, utvrđivanja prioriteta. Došlo je vrijeme okrivljavanja, preuzimanja krivica, stalnih osuda. Možda se osjeća duboko povrijeđena, sagorena i prepuna ožiljaka. Ako se Luda uspije oduprijeti sklonosti da osuđuje druge za sve što se dogodilo, možda će uspjeti skupiti snage da nastavi dalje Vrtuljkom Sreće. Ali, isto je tako moguće da će nakon nekog perioda samoće pokupiti komadiće sebe i vratiti se Visokoj Svećenici još jedan put.