---

 

Luda koja je započela putovanje, sada je vozač bojnih kola, izbjegavši zamku oštrog intelekta, mora se neko vrijeme odmoriti i opustiti u nježnom sjaju osjećaja, otkrivajući nov užitak u intuitivnom štovanju vrijednosti okoline, nasuprot mentalnoj gimnastici ohrabrenoj intelektualnim potragama.

Na ovom stupnju možemo osjetiti sklonost (jer nam se pružila i ta mogućnost) da se zaštitimo od nekih neprijatnih aspekata stvarnosti, gledajući na svijet kroz ružičaste naočale. U neku ruku, to je posve prirodno, kao i neophodno, jer potrebno je određeno vrijeme da bi se usvojila nova iskustva i doživljaji vezani uz osjećajne stvari u životu. Ne radi se o tome da sve to već nismo doživljavali i prije, već o tome da smo sada takvih stvari puno svjesniji.

---

 

Arhetip Jastva na razini Hoda i Netzacha obično je projiciran kao idealna osoba, tj. osoba će vjerovati da je ona visoko nesavršena osoba i idealno stanje postojanja može postići ako bude ljubazna, milosrdna, suosjećajna, mudra, ako oprašta, živi u harmoniji s Apsolutnim ili već bilo što. Ovu će projekciju prikačiti na živu ili mrtvu osobu koja tada postaje heroj, heroina, guru, svetac s uvelike napuhanim sposobnostima ili pak na viziju "sebe savršenog". Projicirana vizija "sebe savršenog" uobičajena je, gotovo univerzalna, među onima koji traže "duhovni razvoj", "ezoterični trening" ili druge oblike sebe-razvoja, i gotovo je uvijek temeljena na apstraktnom idealu za koji će se tvrditi da je postojao u nekim davno umrlim svetcima i guruima ili bilo kome drugome te da je ta osoba onakva kavom oni žele biti. Više o ovome kasnije u tekstu, kada budemo govorili o Tiphereth-u.

Kroz prva tri Koraka (sada smo zakoračili u treći), nećemo vidjeti ništa novo u našim životima, osim što počinjemo sve više i više događaja doživljavati svjesno, s drugačijim stavom koji prati povećanje svjesnosti.

Zaista, razvila se naša svjesnost do točke gdje se sjedište svijesti prebacuje (u četvrtom Koraku) s osobnosti, naših "ja-ova" - na Jastvo. Neki to nazivaju promjena gravitacijskog centra bića.

Nakon dužeg ili kraćeg opuštanja na ovom stupnju, može nam se učiniti da smo u položaju kad smo "pripremljeni za put, a nemamo gdje otići". Ubrzo otkrivamo da ovu našu svjesnost možemo upotrijebiti za dobrobit onih koji su iza nas na Putu, slično kao i na petom stupnju. To zaista i počinjemo na slijedećem koraku.