Sephira Hod
U sposobnosti analize i klasifikacije naš vlastiti integritet (cjelovitost), iskrenost (što je vrlina Hoda) i individualnost pronalaze stvarni izraz i važnost. U svijetu analize i klasificiranja, tom stijenovitom carstvu planinskih vrhunaca živi racionalni intelekt.
Psihološka interpretacija Hoda je da se on odnosi na sposobnost apstrakcije, konceptualizacije (stvaranja predodžbi i pojmova), razmišljanja i komuniciranja, a to stoga što posjedujemo nervni sustav koji je sposoban graditi UNUTARNJE SLIKE SVIJETA. Iz tog razloga čovjek je u stanju "odraditi" većinu zadataka koji se postavljaju pred njega.
Naš nervni sustav posjeduje apsolutne temeljne sposobnosti za stvaranje unutarnjih slika iz informacija koje dobija kroz naše osjete. Budući je svijet veći od našeg nervnog sustava, ta predstava stvarnosti (unutarnja slika svijeta) ne može biti točna, ona je apstrakcija (jedno značenje riječi apstrakcija jest tiho odstranjivanje). I to je upravo ono što nervni sustav čini: tiho odstranjuje većinu onoga što se događa u svijetu kako bi stvorio skraćenu sliku stvarnosti sa svim bitnim dijelovima (bitnim nama samima) odvojenim od cjeline. To je svijet u kojem "ja" živi: ne "stvarni svijet", već unutarnja stvarnost koju je stvorio nervni sustav. Iako naša unutarnja slika svijeta nije točna, ipak nam omogućuje da se "provlačimo" kroz život na jedan način koji nema nikakve veze sa stvarnošću, već samo s našim mentalnim predodžbama.
Apstrakcija tu ne završava. Nervni sustav tretira te unutarnje slike svijeta kao još samo jedno područje nad kojim može vršiti daljnju apstrakciju, i na taj način dobiveni novi svijet apstrakcija potpuno je novo područje za daljnje apstrahiranje. Ovo potvrđuje osnovnu definiciju apstrakcije: odjeljivanje kao operacija uma, radi stvaranja općenitog koncepta kroz uzimanje u obzir pojedinačnih pojava. Zapisi na papiru su samo obične crte i točke, koje naš um "pretvara" u slova koja imaju značenje zahvaljujući našoj sposobnosti apstrahiranja. Slova zapravo ne postoje, već samo zbog našeg kulturnog odgoja i obrazovanja ove crte i "oblici" na papiru poprimaju značenje koje im pridajemo.
Uz sposobnost da od naše percepcije stvorimo unutarnji svijet apstrakcija, također posjedujemo i sposobnost komuniciranja činjenica o tom unutarnjem svijetu. Kada kažem "Čaša je na stolu", druga osoba to može uočiti u stvarnom svijetu (uzimajući baš tu jednu, od brojnih informacija koje dopiru do njenih osjeta u tom trenutku). <Čaša> i
Treći element koji prati apstrakciju i jezik jest razum, ili njegova formalna izvedenica - logika. Razum je sposobnost da izrazimo i opravdamo naša uvjerenja o svijetu koristeći kao osnovu općenito prihvaćene činjenice i općenito prihvaćene tehnike za kombiniranje činjenica s ciljem donošenja valjanog zaključka. Ako je razum jedan od mogućih procesa utvrđivanja što je istinito u svijetu u kojem živimo, utvrđivanja koji modeli stvarnosti su valjani a koji nisu - onda je bio fantastično uspješan: u danima vrhunca razuma bilo je onih koji su ga vidjeli kao najbožanskiju sposobnost čovječanstva, i to je naslijeđe još uvijek s nama - riječi "nerazumno" i "iracionalno" često se koriste za napad i omalovažavanje nekoga tko ne opravdava svoja djela niti razloge za njih. Naravno, nema razloga zašto bismo morali izraziti riječima ili opravdati bilo što, čak ni nama samima, ali stroj razuma u nama zahtijeva objašnjenje svakog fenomena, i objašnjenje razloga za svaku akciju. To je obilježje razuma - on je opsesivan vid svjesnosti. Netko može reći da je sve ovo totalno nerazumno, da je sva mistika, duhovnost i unutarnja traženja zapravo bijeg u iracionalnost, a u isto vrijeme sam ne vidi da je on taj koji bježi - u racionalnost. No, nije nam ovdje namjera polemizirati ili raspravljati. To može učiniti svak za sebe, ako mu je do toga.
Da zaključimo, Hod predstavlja aktivnu sintezu apstraktnih oblika u svijesti.
Budući smo sposobni stvoriti apstraktne predstave stvarnosti i prenijeti neki njihov aspekt drugoj osobi, lako je moguće pogrešno predstaviti realnost, ili banalno rečeno, lagati.
Lagati možemo drugima, ali lagati možemo i sami sebi. Većinu onoga što nazivamo znanjem, vjerojatno bismo puno bolje mogli nazvati: informacijama. I čak, reći samima sebi da "znamo", vrlo je često: laž. Puno onoga za što tvrdimo da je znanje, nije ništa drugo doli čista: teorija. A teorije imamo o apsolutno svemu. Do stupnja u kojem vjerujemo da su ove teorije činjenična stvarnost (sve navedeno je upravo to, ako ostane na razini mentalnog "razgibavanja"), do stupnja u kojem djelujemo na temelju tih teorija kao da su one istinite, i do tog stupnja mi lažemo sami sebe, čak i kad one nemaju nikakve praktične vrijednosti. Potpuno smo zamaglili razlike između činjenice i teorije, stvarajući iluziju znanja. Naša vlastita inteligencija, sposobnost spoznavanja, analize, sortiranja je ona koja ovdje stvara prepreku. Jer, ako se vratite malo unatrag, prisjetite se da mi naše živote (bar većina nas i većinu vremena), živimo u prva dva stanja svjesnosti, prve dvije razine pažnje. A u stanju hodajućeg sna, zaista je malo mogućnosti za znanje. Do stupnja u kojem smo nespremni ovo priznati, upravo do istog tog stupnja lažemo sami sebe. Kako bismo održali sliku s kojom smo se identificirali, gotovo je neophodno da lažemo i sebe i druge. Zbog potrebe da "izgledamo dobro i cjelovito" spremni smo zaboraviti da jedino kroz učenje postajemo bolji i veći. Učiti znači spoznati i priznati da ne znamo. U tome je velika mudrost. Jer, čak i put prema samospoznaji započinje shvaćanjem njenog nedostatka. Vrlina koju na stupnju Hoda stvaramo je Poštenje, Čestitost i Istinoljublje.
Iluzija Hoda je Red, u smislu pokušaja postavljanja vlastitog osjećaja za red na cijeli svijet. Nije teško uočiti razliku između nekoga tko pažljivo odvaguje za i protiv u raspravi i spremno priznaje da nije siguran, i nekoga tko čvrsto i sa sigurnošću izjavljuje uvjerenje "svijet je ovakav". Iluzija reda nastaje jer ljudi brkaju vlastite unutarnje predstave svijeta sa svijetom samim, i kad god su suočeni s bilo čim, pokušavaju to uglaviti u svoju predstavu i sliku svijeta. S iluzijom reda usko je povezana i ljuštura Hoda, a to je Krutost ili kruti red, otvrdnuta i nepomična unutarnja predstava realnosti. Kao djeca startamo s potpuno otvorenim pogledom na svijet i do puberteta ili ranih dvadesetih, već imamo prilično čvrst pogled na prirodu svijeta, kao hladna kaša - malo je umova punijih pouzdanosti o svijetu od uma osamnaestogodišnjaka. A duboko ukorijenjen osjećaj o "svijetu i načinu njegovog funkcioniranja" (ili općenito bilo čega) najveća je prepreka napretku. Ako se uhvatite da gledate unazad u vrijeme kad je sve bilo puno bolje nego danas i počnete izjavljivati kako "nostalgija nije što je nekad bila", znat ćete da se kaša jako ohladila i skrutila.
Postoji određena fascinacija svijetom intelektualnih mogućnosti, koja nas može obuzeti, i možemo uvidjeti da ljubav prema klasificiranju, grupiranju, sortiranju i racionalizaciji, koja je neophodna za naše razumijevanje i učenje, ima sposobnost zadržati nas i usporavati naš daljnji razvoj ako postane sama sebi svrhom. I vrlo lako nam se može dogoditi da novootkrivene
Nemojte tražiti piljevinu u oku bližnjega, ignorirajući pritom brvna u vlastitim očima! Čuvajte se krutosti.
Neophodno je izbjeći iskušenju da zamijenimo intelekt za razumijevanje i informaciju za znanje, jer naša okolina može postati sterilna i beživotna kao stjenovite planine. Ako podlegnemo iskušenju, možemo potonuti u besmislenu samodopadnost i močvaru racionalizacija iz koje ćemo se teško izvući. Ipak, obično kad čovjek takne uzvišene visine intelekta, samo zadovoljstvo vlastitim napretkom u stanju je pobuditi želju za nastavkom putovanja.
Postoji pravilnost i red u svijetu - nije sve iluzija - i kad je čovjek sposoban i spreman prihvatiti i cijeniti prirodni red u njegovom apstraktnom smislu, to može dovesti do istinske duhovnosti, čak ekstatičnog iskustva. Snažna vizija veličanstvenosti svijeta može postati vidljiva racionalnom intelekt
u (sati provedeni u intenzivnoj koncentraciji i kombinaciji simbola po točno određenim pravilima u bilo kojoj ezoteričnoj disciplini dovode do visoko apstraktnih simboličnih značenja i uvida koji vode do ekstatičnog iskustva; isto strahopoštovanje prema redu u svijetu mogu dati znanost ili matematika - shvaćanje i razumijevanje da je gravitacijska dinamika u 3-D, zapravo geometrija u 4-D, da su biljke živi fraktali, da su prim brojevi korijen svih ostalih bojeva...).
Izuzetno je važno naučiti cijeniti i koristiti dublju funkciju intelekta, a to je sposobnost da jednostavno sjedimo i promatramo procese Hoda u tihoj kontemplaciji. Kontemplacija je fascinantan misaoni i konstruktivni proces. Promatrati vlastite misli kako se izmjenjuju, komuniciraju, grupiraju, pregrupiravaju, a mi smo samo tihi svjedok koji se ne veže ni za jedan od ovih procesa, već sjedeći na vrhu promatra ples misli. S ove uzvišene točke, puno nam je lakše cijeniti i shvatiti prirodu ljudske osobnosti.
 |
 |