---

 

Za nastavak nam je neophodno sve što smo dosad naučili: razlučivanje Malkutha i neovisnost Yesoda.

Vitalnost i moćne sile života u pokretu svuda su oko nas. Svijet i mi sami predstavljamo jedan veliki kovitlac energije.

Budući se nalazimo u središtu "energetskog kovitlaca", potrebna nam je "bistra glava" kako ne bismo potonuli i struja nas raznijela na sve strane. Ono što nam sada treba je sposobnost: klasifikacije (grupiranja, uređivanja), aranžirnja (sortiranja), komuniciranja i analize. Sve to možemo jednim imenom nazvati Hod. I opet, ističe se važnost razlučivanja. Sve što smo otkrili o sebi i svijetu oko nas, sve što još uvijek učimo moramo uzeti u obzir, i povezati jedno s drugim i s nama samima.

Da bismo nešto promijenili moramo promijeniti energiju koja je to stvorila i stvara. Za stvaranje pozitivnih promijena u tijelu i umu moramo razumjeti energiju kroz koju one djeluju i nastaju. U najfizičkijem smislu, naše tijelo može opstati bez govora, bez oka, bez uha, čak bez uma, ali bez daha ne može. Iz tog (možda najbanalnije viđenje) razloga se toliko puno pažnje pridaje disanju, kontroli disanja te svjesnom disanju u svim učenjima kojima je cilj bilo povećanje svjesnosti kroz meditaciju i kontemplaciju, prosvjetljenje, bilo kreativna vizualizacija, sreća u životu, ostvarenje želja i pozitivno rješavanje problema svakodnevice.

Kontrolom disanja (pranayama) pročišćava se tijelo, pročišćava se um. Vrlo često je um zaokupljen raznoraznim mislima, brigama, željama koje se sudaraju i pobijaju jedna drugu, a tijelo istodobno čini nešto posve drugo, nikada nisu ujedinjeni. A trenutci njihovog povremenog ujedinjenja su nam poznati kao trenutci koji su nam ostali u izuzetnom sjećanju, kao vanredni događaji u našem životu (dobri ili loši): smrt bliske osobe, zaljubljenost, seks ili bilo koji događaj za koji možemo reći da smo se osjetili izuzetno živima i prisutnima u trenutku njegova događanja. Te trenutke možemo imati uvijek, a ne samo onda kada nas neki vanjski događaj "podsjeti i prisili" na potrebu za postojanjem ovdje i sada, u ovom čudesnom trenutku koji se zove naš život. Jednostavno usredotočivši se na naše disanje, na naš svaki udah i izdah, mi dovodimo um i tijelo u ravnotežu i oni postaju cjelina. Nakon što smo otkrili suštinsku necjelovitost nas samih, ovo je prvi korak k cjelovitosti.

---

 

Evo jedne najjednostavnije tehnike pranayame:
Sjednite i opustite se. U trenutku kad udišete, budite svjesni da udišete. Recite sebi: Sada udišem i potpuno sam svjestan da udišem. Kada izdišete recite sebi: Izdišem i potpuno sam svjestan da izdišem. Ne morate čak ništa ni reći; jednostavno budite svjesni svakog udaha i izdaha. To se zove usredotočeno disanje.

Nije naporno; naprotiv, vaše tijelo će se opustiti, vaš um će biti smiren i doživjet ćete plod meditacije u samo nekoliko minuta. Kada usredotočeno dišemo, u cijelosti oživljujemo i obnavljamo svoj život u sadašnjem trenutku, osmijeh nam se sam od sebe pojavljuje na usnama i osjetit ćemo se vrlo sretno, samim tim što smo živi i što dišemo. Povećava nam se energija, spremniji smo se suočiti sa izazovima i pronaći riješenje naših problema.
Pokušajte gornju vježbu kombinirati s  prvom vježbom svjesnosti svijeta oko nas, s vježbom podijeljene pažnje ili s bilo kojom drugom od navedenih vježbi, ili s nekom vašom. Činite ju svugdje, dok hodate, dok vozite automobil, dok radite bilo što. Blagotvorni rezultati neće izostati.

---

 

I ponovno: nemojte ništa prihvaćati zdravo za gotovo. Sve ispitajte i provjerite u praksi. Da bi bilo koja informacija bila korisna, ona mora biti svrstana, povezana s drugom informacijom i komunicirana. To je osnovna lekcija ovog stupnja. I u koraku koji smo ovim započeli, učimo to činiti sami za sebe.