Sephira Yesod
Vi vjerujete kako živite u svijetu, dok zapravo "svijet" živi u Vama. U prethodnom smo poglavlju pokušali objasniti na koji način je naša predodžba o svijetu (Malkhutu) obojena nama samima - našim uvjetovanostima. Odvojili smo jedno od drugog vanjsko i unutarnje tek da bismo uočili stvarnost i jednog i drugog.
Čovjek ima sposobnost opažati svoj unutarnji svijet jednako jasno kao i vanjski. Prvo smo opažali stvarnost vanjskog svijeta, zatim smo toj fizičkoj stvarnosti dodali i stvarnost našeg unutarnjeg svijeta u doticaju s vanjskim.
Počeli smo dolaziti u prve dodire s temeljnim načelima na kojima je zasnovana naša osobnost, od kojih su neka nesvjesna i stoga nam nepoznata, ali i dalje imaju izuzetno veliku moć u i nad našim životima.
Ustrajnost, opažanje i promišljanje - kvalitete koje su nam neophodne, također su ukorijenjene na istom ovom mjestu, u samim temeljima naše osobnosti. Te temelje možemo nazvati YESOD. Oni su nastali tijekom našeg života, a da većine njih nismo nikad ni postali svjesni, kao ni samog trenutka njihovog utemeljenja. Našu osobnost, naše "reakcije" oblikovali su događaji, a danas ni sami ne znamo koji, niti da li su se zaista i dogodili. Da li ste se nekad prisjetili neke scene i niste mogli otkriti da li je to nešto što vam se dogodilo, nešto što ste čuli, nešto što ste željeli i sanjali ili ste to možda jednostavno gledali na TV, pročitali? Jednostavno ne znate. Ali to ne znači da taj isti događaj nije sudjelovao u oblikovanju vaših reakcija.
Na mjestu temelja naše osobnosti proizvodi mašte imaju istu, potpuno istu očiglednu realnost kao i sjećanja na stvarne događaje. Naše misli su jednako stvarne (ne i tvarne) kao i olovka u ruci, osjećaji također, želje, ciljevi... Ovo je skupna točka u kojoj se sakuplja sve što izvire i iz unutarnjeg i iz vanjskog svijeta. Ovdje je naša podsvijest, simboli, snovi, sanjarenja, ovdje se ukorijenjuju buduće (nesvjesne) reakcije, metapsihološke sposobnosti i psihološki temelji...
Prava "džungla" u nama samima.
Svjesnost i znanje o svemu ovome, uz stalan rad omogućuje nam postići neovisnost od svih onih uvjetovanosti za koje smo mislili, bili sigurni i uvjereni da predstavljaju nas same. Nemojte dozvoliti da vas uspava snatrenje, pomirenje, osjećaj bespomoćnosti u vlastitoj koži. Ne budite lijeni. Vi ste svoje sredstvo i svoj cilj!
Glavna funkcija osobnosti je njena sposobnost da svjesno i točno odražava svjetlost našeg Jastva, kao što je sjaj Mjeseca odraz svjetlosti Sunca. Mijenjanjem temelja naše osobnosti, mijenjamo i našu stvarnost.
Na razini našeg unutarnjeg svijeta ZAISTA funkcionira ideja da se stvarnost mijenja promjenom percepcije...
Put koji vodi otkriću našeg istinskog bića je nespoznatljiv. Naše istinsko biće je nepoznato. Ovim putem se krećemo otkrivajući tko nismo. Naš je izbor da li ćemo se otisnuti na putovanje.
Iluzija nije vanjska, ona je unutarnja. Moramo utvrditi gdje smo i izgraditi temelj, čvrst i solidan. Moramo li? Ovo 'moramo', nije zapvjed, od volje vam je, samo - život je kratak, često i prekratak. Zagledanjem u našu unutrašnjost, naći ćemo da imamo određena uvjerenja o nama samima koja uopće nisu istinita. To su iluzije koje imamo o nama samima. One ne pripadaju samo nama, već većini članova čovječanstva.
Prva iluzija s kojom se moramo suočiti jest da smo cjeloviti, cijeli onakvi kakvi jesmo. Vjerovati to, znači vjerovati da ne postoji ništa više od našeg trenutnog iskustva nas samih, da ćemo ono što smo danas biti do kraja našeg života. Ako se samo površno osvrnemo unazad na naš život, više je nego očigledno da to nije istina. (Da je desetogodišnjak u vama imao takvu viziju sebe, nikada ne bi odrastao, i postao vi.) Imajući u vidu tu perspektivu, nije teško uvidjeti i osjetiti da ono što danas jesmo, daleko je od cjelovitosti. Od mentalnog shvaćanja ovoga, samo je korak do duboke svjesnosti te činjenice.
Druga Osnovna iluzija u kojoj živimo je sigurnost, vrsta sigurnosti koja predstavlja temelj naše osobne egzistencije u životu. Na površnoj razini, naša je sigurnost izgrađena od veza s ljudima, izvora prihoda, mjesta života, zvanja, osobne moći i utjecaja itd., ali na dubljoj razini temelj našeg osobnog identiteta napravili smo na nizu događaja, susreta i utjecaja koji stvaraju iluziju onoga što jesmo, u što vjerujemo i za što se borimo. Postoji topao, siguran osjećaj koji izvire iz znanja što je ispravno, a što pogrešno, činjenja prave stvari, življenja smislenog života u službi smislenih ciljeva, posjedovanja jedinstvene privilegirane osmatračnice s koje možemo nadgledati životne probleme (s potpunom netolerancijom i nerazumijevanjem drugih ljudi koje prate ovakav uvid), i sukladno tome javljaju se osjećaji očaja, depresije, gubitka identiteta i egzistencijalnog užasa kada se stvori pukotina u iluziji i u nju prodre realnost - Castaneda ju zove "pukotina u svijetu". Upornu, samodovoljnu i samoodržavajuću iluziju koja je maskirana kao naš osobni identitet na nivou Yesoda, zapanjujuće je teško promijeniti ili uništiti. Ona je svijet za sebe koji smo mi sami stvorili. (Moć zamišljanja je ogromna!) I bori se svim mogućim izvorima osobnosti: poletno će prigrliti bilo kojeg saveznika koji može pomoći u učvršćivanju granica obrane - religijsku, političku ili znanstvenu ideologiju; psihološke, sociološke, metafizičke i teozofske fraze; zakon i popularni moral; u stvari, bilo koje uvjerenje koje joj može dati moć da podupre svoj identitet, "jedinstvenost" i "cjelovitost". Zato što je u stanju iskoristiti čak i religiju, ezoteriju i razne aspekte duhovnosti za svoje samoodržanje, oni imaju malo ili uopće nemaju moći nad njom i mogu stoga postati veliki dio problema.
Iluzija koja proizlazi iz toga, sada nam je već jasno, jest da naš unutarnji svijet sadrži samo jedno biće (kojeg zovemo "ja"). A zapravo, u nama se nalazi cijelo mnoštvo koje se međusobno bori, podržava, svak od njih ima različite želje, potrebe i čežnje i one su često suprotstavljene. Naš unutarnji svijet je kaotično mjesto koje nastanjuje cijela banda poremećenih ljudi. Slično kao i društvo u kojem živimo. Zar je onda čudno što uvijek osjećamo podijeljenost u samima sebi i što stalno gubimo energiju. Poricati ovo totalna je ludost. Ipak, stalno se pretvaramo da smo sjedinjeni sa samim sobom, da imamo kontrolu, da znamo što želimo i tko smo. Svaki put kad jedan glas u nama progovori, pretvaramo se da govori cjelina, naše jedinstveno "ja". Kako bi bilo kad bi gradonačelnik jednog grada govorio u ime svakog pojedinog člana cijele nacije, same države? To je upravo ono što mi činimo sami sebi.
Zar je uopće čudno što nam se "stvari" događaju? Naš život uopće ne kontrolira volja našeg bića, već slučajni utjecaji vanjskih stimulansa i naših (samo)uvjetovanih reakcija na te stimulanse. Budući da u nama ne postoji nikakva ujedinjujuća sila, ne postoji ni stvarna Volja (samo sukobljene pojedinačne "volje" naših "ja"-ova). Mi ne Činimo ništa. Sve se Događa Nama. Ne koristimo vjetrove života svjesno da bismo postavili smjer kojim ćemo ići, samo nas vjetar baca bespomoćne čas ovamo čas onamo. Nema svrhe, nema cilja, nema smjera.
U nama zaista živi cijelo mnoštvo "ja"-ova. (C.G.Jung ih naziva Persone.) Ovi "ja"-ovi obuhvaćaju različite uloge koje igramo u vanjskom svijetu: roditelj, dijete, zaposlenik, poslodavac, prijatelj, brat, sestra, muž, žena, kupac, vozač, vlasnik kuće... U svakoj od tih uloga odazivamo se na isto ime. Svaka se uloga izražava govoreći o sebi kao o "ja", i često nismo ni svjesni suprotstavljenih vrijednosti koje postoje među ulogama (dok se ne dogodi neka katastrofa, a i tada samo zastanemo i marljivo ponovno složimo sve kako je i bilo). Ne priznajemo naše unutarnje kontradikcije, čak ih ni ne primjećujemo. Ne vidimo da smo u jednom trenutku jedna osoba, u slijedećem neka druga. Toliko "dijelova" nas ponaša se kao samostalna individua. Možda se čak pitate kako uopće uspijevamo održati taj privid jedinstva u nama. Vrlo jednostavno: sami smo sebe isprogramirali, utvrdili rasporede pojavljivanja uloga i prešlo nam je u naviku i rutinu "biti mi". Utvrdili smo smjer i cijela se predstava odvija potpuno samostalno i automatski na osnovi akcija-reakcija, stimulans-odgovor-na-stimulans mehanizma.
Kada našu pažnju i mogući identitet prebacimo na Promatrača [stvaranje promatrača], osjetit ćemo da niti jedno "ja" od svih tih silnih "ja" u nama, nije ono što mi uistinu jesmo, naše istinsko JA (možemo ovo Ja nazvati i Jastvo). Kada to jednom uvidimo, shvatit ćemo da u životu imamo puno više mogućnosti izbora nego što smo do sada mislili. U stanju smo vidjeti da je svaka ta unutarnja osobnost odvojena od onoga što Jesmo, i na taj način možemo izabrati želimo li ju izraziti ili ne. Ta sposobnost biranja, pak, može početi tek stvaranjem Promatrača u nama, koji nije upleten u želje, potrebe, čežnje, zahtjeve i interese drugih bića unutar nas. U početku Promatrač nema moć, i može samo bespomoćno promatrati. Zasada on ne može ništa mijenjati i tu je samo zato da uči o našem unutarnjim djelovanjima. Moć izbora dolazi kasnije kad Promatrač ojača i stekne određena saznanja. Ništa u nama nije stalno. Stvaranje Promatrača je početak nečega stalnog.
Vrlina Yesoda, kao što nam je već postalo jasno, je NEOVISNOST, sposobnost da stvaramo vlastite temelje, da konstantno nadograđujemo sebe, da odbijemo sigurnost ugodnih iluzija i suočimo se sa stvarnošću ne trepnuvši okom.
Porok Yesoda je Lijenost. Ovo možemo usporediti s inercijom Malkutha. Kamen je inertan jer mu nedostaje sposobnost za promjenu, ali u većini slučajeva, ljudi se mogu promijeniti, ali im se ne da. Bar ne danas. Slobodno se zapitajte što bi se dogodilo kad biste pokušali pomiriti "suprotstavljene dijelove vaših ja-ova", umjesto da pokušate učiniti ono što je ovdje predloženo. Svijet je pun psiholoških savjetovališta. Ali imajte na umu slijedeće: Yesod posjeduje sanjivu, prividnu, ugodnu, "zavodničku" osobinu. Ljuštura u kojoj se čovjek može naći na ovom nivou javlja se kad su temelji truli i raspadaju se, i samo vanjski izgled ostaje neizmijenjen. Čovjek postaje kao robot ili zombi. "Ima slike, nema tona".
 |
 |