---

 

Arhimed je zaključio da bi mogao pomaknuti svijet polugom, samo kad bi uspio pronaći uporište. Njegov problem se sastojao u tome što je uporište bilo izvan svijeta... negdje van svega ovoga, ali gdje? Problem s neispitanim idejama je pronalaženje perspektive iz koje ih je moguće ispitati. Navike i rutine mora zamijeniti nešto posve drugo i drugačije. Problem s kojim se suočila naša Luda osobito je težak, jer Ludi nedostaje čak i znanje koje bi joj pomoglo započeti. Najbolje što može učiniti je sakupiti komadiće svega onoga za što vjeruje da bi bilo djelotvorno (ili je bar uvjerena da bi to moglo djelovati). I tako Luda postaje Mag.

Mag ponosno stoji pred stolom prekrivenim njegovim stečenim stvarčicama i vrijednostima, totemima djelotvornosti njegovog rada, truda (ili djelotvornosti njegovih uvjerenja). Naravno, nema pojma što bi s njima započeo. Jer, stvarčice na magovom stolu nisu ništa do igračke koje je prikupio. Vic je u tome što Mag nije promijenio ništa unutar sebe i može se tek praviti važan sa svojom kolekcijom stvarčica, igračkama kojima izražava moć nad drugima i koju čak drugi priznaju kao takvom, jer ne znaju ništa više od njega. Međutim, u stvarnosti, Mag nema nikakvu moć, kontrolu niti autoritet, samo površne iluzije istoga. Naša Luda je tako napredovala u svom razumijevanju da postoje stvari koje može upotrijebiti da poboljša svoju situaciju, ali one su još uvijek vanjske, i nedostaje mu razumijevanje onoga što bi s tim mogao učiniti, pa se jednostavno pravi važan.