... U svijetu konačnom i uvjetovanom poput samog čovjeka, nema mjesta za apsolutnu istinu o svemu i bilo čemu. ... U svakom dobu življahu Mudraci koji su spoznali apsolutno, a jedino što su mogli poučiti i prenijeti jesu relativne istine. Jer nitko dosad, rođen kao smrtnik od naše vrste, nije niti je mogao predati cjelokupnu i konačnu istinu drugome čovjeku, jer svatko od nas mora otkriti to konačno znanje sam u sebi. Stoga što nema dva uma koja mogu biti apsolutno identična, svatko mora primiti vrhovno prosvjetljenje kroz njega samog, u skladu s njegovim sposobnostima, i ne kroz svjetlost bilo kojeg čovjeka...
H.P.Blavatska, 1888.