---

 

...prije nego što se nešto dogodi, to je bilo odsanjano...

Svi narodi svijeta imaju nekakav koncept ili priču kojom opisuju porijeklo i nastanak svijeta i ljudi.

Od svih grupa i naroda na Zemlji, vjerojatno najdužu neprekidnu kulturnu povijest imaju australski Aboridžini (neke procjene idu od 40000 do čak 150000 godina i više). 'Vrijeme sanjanja' je najupečatljiviji izraz te kulture.

"Kažu da smo ovdje već 60000 godina, ali mi smo tu puno duže. Tu smo od vremena prije nego što je vrijeme započelo. Došli smo izravno iz 'Vremena sanjanja' Stvaralačkih Predaka. Živjeli smo i održavali Zemlju onakvom kakva je bila Prvoga Dana."
aboridžinski plemenski starješina

U Sanjanju, ti Preci (koji nisu bili nužno i samo ljudski),  su se kretali pustim neizdiferenciranim "poljima" i čineći tako napravili su topografski krajolilk.

"Sve stvari su stvorili Preci u isto vrijeme, i svaka se mogla pretvoriti u bilo koju drugu. Biljka je mogla postati životinja, životinja oblik u krajoliku, oblik u krajoliku muškarac ili žena. Predak je mogao biti ljudski i životinjski."*

"Nakon što je svijet oblikovan i bio ispunjen vrstama i raznolikim transformacijama predaka, Praočevi su se zamorili i povukli u Zemlju, Nebesa, Oblake i stvorenja, da odjekuju poput sile (snage, mogućnosti) unutar svega što su stvorili."*

"Velika drevna bića, Preci, bila su ogromna, neograničena, nedodirljiva, vibrirajuća tijela, slična poljima energije. Stvarali su protežući iz sebe vibracijsku energiju, stabilizirajući tu energiju i specificirajući ili imenujući - unutarnje ime je sila oblika ili stvorenja. S tim se može usporediti stvaranje zvukova, riječi ili pjesama od vibracija daha. Aboridžini naznačavaju stvaranje u 'Vremenu sanjanja' kao riječ koja je bila "pjevana" u postojanje."*
(*Robert Lawlor: Voices of the First Day)

Aboridžini vjeruju da je u početku, zemlja bila bezoblična, ravna i siva. Nije bilo planina, rijeka, ptica niti životinja - zapravo, nije bilo niti jednog živućeg stvora.

Tada je davno, davno, došlo 'Vrijeme sanjanja'. 'Vrijeme sanjanja' je bilo vrijeme kada su se divovska stvorenja izdigla iz sivih ravnica u kojima su do tada spavala kroz bezbrojna doba. Ta su mitska bića izgledala kao životinje ili biljke ili insekti, ali ponašali su se poput ljudi. Lutali su prostranim sivim pustopoljinama, iskapajući vodu i tražeći hranu i tražeći tako, zbog svoje su ogromne veličine, načinili duboke klance i rijeke. Tako je svijet poprimio svoj današnji oblik.

Aboridžini također vjeruju da su ta mitska Bića u Vremenu sanjanja stvorila i njihov način života - način na koji i dan-danas postoji u tradicionalnom aboridžinskom društvu. Aboridžini smatraju da su mitska Bića poučila njihove pretke o apsolutno svemu.

Onda je, jednom, 'Vrijeme sanjanja' završilo, nitko ne zna kako ili zašto, a vrijeme i život, onakvi kakvim ih znamo, je započelo. Aboridžini vjeruju da su oni direktni potomci tih mitskih Bića. Završetkom Vremena sanjanja, ljudima je ostalo društveno i kulturno naslijeđe njihovih predaka.

Aboridžini govore o jiva ili guruwari, sjemenu-moći smještenom u zemlji. Svaka smislena aktivnost, događaj ili životni proces koji se pojavi na određenom mjestu ostavlja za sobom vibracijski otisak u zemlji, kao što biljke ostavljaju sliku sebe samih u sjemenu. Oblik zemlje - njene planine, stijene, rječna korita i napajališta - i njene nevidljive vibracije odjekuju događajima koji su potakli nastanak tog određenog mjesta. Sve u prirodnom svijetu je simbolični otisak metafizičkih bića čije su aktivnosti stvorile naš svijet. Kao i kod sjemena, mogućnost i snaga zemaljske lokacije je sjedinjena s pamćenjem njenog nastanka.

Tu mogućnost i snagu Aboridžiini nazivaju "Sanjanje" mjesta, i ono sačinjava i  odražava svetost zemlje.