---

 

Ibrahim Karim - seminar 27.2. - 1.3. 1999. u Nizozemskoj

Od Prvih Ljudi do Današnjice

Neki ljudi dolaze i govore nam da su prvi ljudi na zemlji bili primitivni spiljski ljudi koji su u svemu vidjeli izraze moći prirode. Te moći su za njih bile toliko snažne da su imali unutarnju potrebu da razviju sliku nečega puno snažnijeg od sve prirode, i tako su razvili neku vrstu potrebe za Bogom. Sva duhovnost proizašla je iz toga.

E sad, to je moderna psihologija, moderna filozofija. Sumnjam da su u to doba imali Siegmunda Freuda, nisu za takvo što imali vremena. Morate shvatiti da je u svojim počecima, čovječanstvo bilo izuzetno praktično. Željeli su najpraktičniji način nastavka života. Pogledajmo kako su ti ljudi vidjeli stvarnost. U razvoju svijesti velika je razlika između načina na koji mi vidimo svijet danas i načina na koji je osoba vidjela svijet prije nekih 50 000 godina.

S napretkom tehnologije, mijenja se naš način gledanja na svijet, mijenja se stvarnost koju vidimo, jer stvarnost čini razina značenja u našem mozgu. U mozgu je skup podataka i taj skup podataka se neprestano mijenja, hrani se novim stvarima. Tako je stvarnost osobe danas - što vidite, kako to vidito, značenje koje to ima -različita od primjerice, stvarnosti malenog djeteta koje odrasta; i različita od one naših djedova i pradjedova.

Kad biste se vratili do prvih ljudi, stvarnost bi bila nešto kao - mogli biste reći poput toga -,  njihova je svijest bila negdje između onoga što bismo danas nazvali sanjajuće svijesti i čiste analitičke svijesti svakodnevno života današnjice.

Recimo da su oni bili pomalo svjesni nekih stvari koje bismo mi smjestili u carstvo snova. Za njih nije postojalo, primjerice, nešto nazvano "naučiti vidjeti auru" ljudskog bića, ili energetska polja, jer - poput bilo koje vrlo senzitivne osobe koju nije previše izmijenila sva intelektualna koncentracija kroz koju je morala proći - oni su mogli vidjeti i osjetiti te energije. To je vidljivo iz njihove umjetnosti. Umjesto analiziranja spiljske umjetnosti, ispričat ću vam kratku pričicu kojom ću vam pokazati kako bih ja - da sam spiljski pračovjek - nadošao do ideja u temeljima njihove umjetnosti.

Priča o spiljskom pračovjeku

Zamislite da sam ja spisljski pračovjek i da gledam životinju. Vidim određenu svjetlost oko životinje, vidim svjetlost oko drveća, oko predmeta. Tako predmet za mene nije samo fizički, već fizički sa slojevima svjetlosti oko njega. Tada, na primjer, uočim da kada grana drveta ima određeni oblik, njena svjetlost vrlo nalikuje na životinju ili već nešto sličnog oblika. Načinim li liniju na podu, nalik tom obliku, prisutna je i svjetlost poput one tog oblika i tako počinjem shvaćati da postoji veza između oblika tih životinja i svjetla koje isijavaju. Tada uočim - kada lovci pokazuju na životinju - njihova se svjetlost mijenja, postaje slična svjetlosti životinje.

Također se događa i nešto neobično: mijenja se i svjetlost životinje. Kada govore o životinji, mijenja se svjetlost životinje ... postoji razmjena informacija.

I netko nadođe na ideju, kada ubiju životinju: nosim li kožu te životinje, možda ću zadobiti snažniju svjetlost te životinje sa svim odlikama te životinje. I pokušavaju nositi tu kožu i odjednom, imaju energetske odlike te životinje, jer koža je jedan od najvažnijih činitelja u oblikovanju naše baze podataka.

Našu bazu podataka oblikuje svako od pet čula. Jedno od najdirektnijih čula u tom oblikovanju je koža osobe. ... Stoga je koža vrlo važan vid pohrane informacija. Kada nose kožu životinje, imaju sve informacijske obrasce te životnje. Otkrivaju da je i oblik povezan s energijom životinje. Zašto stoga ne oponašati i pokrete životinje? Ako shvaćam da me oponašanje određenih kretnji dovodi u rezonanciju s nečim, zašto ne oponašati kretnje kiše, kretnje životnje, oponašati sve te kretnje?

Kada su to jednom otkrili, pri povratku u spilju, umjetnik postaje objekt, on je životinja. Kada to izrazi u umjetnosti, taj izražaj će postati vrlo, vrlo istinski. I mi se danas čudimo kako su ti ljudi prije 50 000 godina mogli crtati toliko realistične pokrete. Pokrete koji su istovremeno i prirodni i ekspresivni. Oni izražavaju na najbolji mogući način energiju životinje na tom zidu. Nije logično da netko tko pokušava preživjeti ... ukrašava svoj dom. Ne smatram da je umjetnik u tom plemenu, ili vrač ili kako ga god nazivahu, je pokušavao ukrasiti spilju, jer većina tih crtarija se nalazi duboko unutar spilje, na mjestima do kojih ne dopire svjetlost. U brojnim slučajevima morate ući 20 ili 30 metara duboko da biste pronašli crtarije. Mogli su imati svjetla paleći baklje, tek kratak period. Zašto onda nisu svoja umjetnička djela pravili negdje izvan spilje, gdje bi ih mogli vidjeti?

Kad nakon toga želite izaći i loviti životinju, želim uloviti tog velikog bika, a sve što imam je ovo malo koplje koje sam napravio. Kada ga bacim, šteta nije velika, samo će ga poškakljati malo i bike će ga stresti sa sebe i pobjeći. Što ako svoj lov mogu započeti unutar spilje, što ako mogu stati pred crtež i otuda započeti svoj lov.

Možda sam, kad sam to prvi puta učinio, držao svoje koplje i govorio svom prijatelju: pogodit ću ga [bika] točno u ovo mjesto. I pokažem svojim kopljem na to mjesto i odjednom - nešto se događa s bikom tamo vani. To je vrlo zgodno: mogu započeti svoj lov unutar spilje. Ako je njima ovo stvarno, praktično, tada nema iluzije, nema onoga što nazivamo magija, to nije znanost, to je samo praktičan način življenja.

Ljudi nisu stavljali oznake na stvari [nisu ih nazivali imenima]. Ako je to tako, time slabim energiju životinje, i tada izlazim van, bacam koplje na životinju i ponovo se skrivam, i kako životinja sporo odlazi s oslabljenom energijom, velika je šansa ca će uskoro pasti i ja ću moći izaći i pokupiti svoju lovinu.

Ljudi koji su imali ovakvu vrstu znanja su ljudi s vrlo praktičnim načinom življenja. Danas mi to možda nazivamo magijom, možda sujevjerjem. Zađimo korak dalje. Pogodio sam životinju, vrlo sam sretan; životinjina energija je oslabljena, približavam se iza životinje skrivajući se iza kamenja i stijenja kako me ne bi mogla napasti; životinja odlazi, ja [samo] čekam da padne. Tada životinja odlazi u blizinu izvora vode, ide napojiti se. Kada dođe do takvog mjesta, odjednom zasja vrlo snažnom energijom, odbacuje koplje sa sebe. Vrlo je zdrava, rana je zacijelila i ona počinje bježati.

I ja si mislim: kakvo je ovo mjesto, kakvo je to svjetlo? Vraćam se u svoj tabor izvijestiti svoje suplemenike o toj svjetlosti, i tako kad se vratim i predočavam im sve to, u tom času ja zasjam svjetlom. Ovo je prvi religijski ritual, praktična, vrlo praktična stvar. Poznato je da je čovjek učio od životinja, imitirao ih. Zašto ne bismo i mi odveli svoje bolesne ili ranjene do tog mjesta?

Vidjeli smo da, kada životinja pije tu vodu, svjetlost zasja jače. Zašto ne bismo dali vodu našim bolesnima? Identificiramo ovu energiju sa zemljom, to je nešto što nam zemlja daje, daje nam vodu s ovom energijom. I tako počinjemo interakciju s ovom energijom i nešto vrlo čudno se počinje događati u trenutku te interakcije: kao i prilikom interakcije sa životinjom, u trenutku interakcije s energijom dolazi do razmjene informacija. [...] To je rezonancija u kojoj se događa razmjena informacija, obje stvari su kopija one druge, svaka ima poptunu informaciju o objema.

U trenutku interakcije s takvim mjestom, energija mjesta zadobija potpunu informaciju o osobi kodiranu u samo mjesto. S vremenom, kako pleme posjećuje to mjesto, počinju otkrivati da postiji interakcija unutar njih, kao da im se mjesto obraća, daje im informacije. Mogu govoriti mjestu i mjesto im uzvraća komunikaciju, jer je njihovo podsvjesno sjedinjeno s mjestom. Zapravo, umjesto da govori tvom podsvjesnom unutar tebe, pred tobom je ono kolektivno jer cijelo pleme dolazi tamo. Kolektivno podsvjesno je vrlo snažno i ono zatim međudjeluje s tvojim osobnim.

Tako se obraćaš potpuno jednako kao kad govoriš svom vlastitom podsvjesnom, ali puno snažnije. Ovo razgovaranje s podsvjesnim započinje stvarati ideju personifikacije i sve ono što će nastati poslije. Ali, kao što vidimo, to je jedan praktičan način slanja postojeće energije.

prijevod: djnan