---

 

Upoznajmo se ukratko s Magoniom - srednjovjekovnom

"zemljom onkraj oblaka".

Shangri-La. Shambala. Agharta. Avalon. Sveta planina Meru. Olimp. Pod zemljom ili iznad oblaka... Iza sedam mora i sedam gora... Negdje... Nigdjezemska...

 

Sama Magonia ima fizičke odlike - u skladu sa "srednjovjekovnom" kulturom i pogledom na "univerzum" - vrijedne spomena:

1. ponekad je neka udaljena zemlja u svijetu (država, kraljevina...)
2. ponekad je neki nevidljivi otok
3. ponekad je neko udaljeno i nedefinirano mjesto do kojega se može stići samo dugim putovanjem.
4. u nekim pričama, to je - nebeska zemlja - kao "čardak ni na nebu ni na zemlji", već spomenuta Shambala...
5. u drugim pak pričama vilinska zemlja čini neku vrstu paralelnog univerzuma koji koegzistira s našim vlastitim. Postaje vidljiva i opipljiva samo odabranima i "vrata" koja vode kroz nju su tangencijalne (dodirne) točke poznate samo vilenjacima i vilama.

Opcija četiri sasvim nalikuje na uvjerenje o vanzemaljskom porijeklu NLO-a, toliko popularno danas.

Opcija pet je ponešto analogna teorijama koje se ponekad mogu pronaći u NLO literaturi u obliku "četvrte dimenzije".

Postoje brojne priče o ljudima koji su posjetili Magoniu svojevoljno, odnoseći ili donoseći neku poruku ili vršeći neku uslugu za nadnaravna bića koja tamo žive (kao npr. službena izjava jednog čovjeka dana 12.4.1671. u kojoj izjavljuje da je uz njegovu dozvolu, njegova žena otišla u vilenjačku zemlju pomoći vilenjakovoj ženi pri porodu; priče o dojiljama koje su dojile vilenjačku djecu u Magoniji, itd.). Isto tako, postoje isto tako brojni izvještaji o otimanjima (abdukcijama) koje su vršile vile. Baš kao u slučajevima NLO otmica. U svojoj knjizi Intruderi, Budd Hopkins navodi: oni uzimaju muškarce i žene, osobito trudne žene i mlade majke, također kradu i malu djecu (NLO-i, "alieni").

Rečeno je da oni (vile) ponekad zamijene pravo dijete lažnim (nekim od svoje vlastite djece). U današnje vrijeme, izvještaji dani pod hipnozom vraćenih otetih sve češće imaju notu "hibridizacije": mijenjanja genetskog materijala čovjeka pravljenjem 'hibrida' čovjeka i aliena (posjetitelja-otmičara) ili kako David Jacobs navodi u svojoj knjizi The Threat (Prijetnja): kraj svijeta kakvog znamo, invazija i potpuno preuzimanje Zemlje za "bolju" rasu hibridnih bića i njihov sretniji život.

Proučavatelji narodnih priča dolazili su do sličnih ideja kao i suvremeni istraživči NLOa - da je svrha kontakta genetske prirode.

Motivi pripisani vilama u starim pričama su održanje i poboljšanje njihove rase, s jedne strane odnoseći ljudsku djecu s ciljem da ih odgoje među sobom i da postanu kao jedni od vila/vilenjaka, a s druge strane snabdijevanje vlastitih potomaka mlijekom i njegom ljudskih majki.

Budd Hopkins, NLO istraživač navodi:

Žele li posjednici NLO-a umanjiti udaljenost između naše rase i njihove s ciljem slijetanja i da nam se pridruže na našoj planeti?... Ili ti 'strani posjetitelji' tek žele obogatiti vlastitu lozu i onda otići tajanstveno kao što su i došli?

Međutim, Budd možda nije svjestan raširenosti i prisutnosti takvih "posjeta" tijekom cjelokupne ljudske povijesti. S druge strane, nakon većine otmica ljudi su vraćeni i nije im se dogodilo ništa osim zanimljivog provoda - plesa ili igre. Ali, jedan drugi fenomen je još čudniji: ljudi koji su proveli jedan dan u Vilenjačkoj zemlji, vratili bi se u ovaj svijet godinu ili više - stariji.

Vrijeme u Magoniji teče posve drukčije nego ovdje. U tim pričama nalazimo prve ideje o relativnosti vremena. Čovjeku, kojeg su poveli sa sobom, može izgledati da je proteklo pet dana boravka u Magoniji, ali ako se odluči vratiti - može otkriti da je prošlo pet tjedana, pet mjeseci, pet godina... zemaljskog vremena.