Funkcionalna laž
Jedan od jednostavnijih među razlozima zbog kojih nije neprihvatljivo povući paralelu između brojnih povijesnih zapisa, izvještaja, priča, vjerovanja i današnjih susreta s NLOima i njihovim posadama je slijedeći:
mehanizmi koji su proizveli ta razna uvjerljiva svjedočenja su identični.
Njihov ljudski kontekst i njihov efekt na ljude je uvijek isti i stalan. I upravo taj duboki mehanizam je iznimno važan.
Pokušavati shvatiti značenje, svrhu takozvanih letećih tanjura jednako je uzaludno kao što je bila i potraga za vilama, ukoliko čovjek napravi grešku i zamijeni pojavnost za stvarnost. Fenomen ima stabilne nepromjenljive odlike. Jedna od njih je i kameleonski karakter opažanja fenomena: oblici objekata, pojavljivanje njihovih stanovnika ili posade, njihove navodne izjave - variraju ovisno o kulturološkom okruženju u koje su projicirani.
1897. godine cijelu Ameriku je preplavio val viđenja "zračne letjelice" ("airship") i susreta i kontakata s lokalnim stanovništvom. U jednom slučaju od čovjeka su tražili vodu iz izvora i plavi kamen ili slične "sitnice". Drugima su članovi posade rekli da je njihov "brod" pogonjen "kondenziranim zrakom", trećima "kondenziranim elektricitetom". Novine su bile prepune izvještaja, a sadržaj priča posve uvjerljiv, iako zapanjujuć za američke farmere tog vremena. "Zzračni brod" je imao točkove, turbine, krila, moćna svjetla. Sve štima, osim jednoga: taj "zračni brod", iako uvjerljiv svjedocima u 1897. godini, nama danas ne izgleda ni najmanje vjerodostojan. Mi danas znamo da uređaj koji odgovara opisima svjedoka ne može letjeti, osim ukoliko njegov vanjski izgled i pojava nisu namjerno dizajnirani da obmanu i prevare potencijalne svjedoke. Ali ako se o tome radi, zašto? I šta je to zapravo bilo? Koja je svrha?
Možda je zračni brod, baš poput trikova vila, letećih tanjura - bio laž, tako dobro konstruirana da njena slika može potonuti duboko u ljudsku svijest i onda biti zaboravljena - kao što se slijetanja NLO-a zaboravljaju, kao što su zaboravljena pojavljivanja nadnaravnih bića tijekom srednjeg vijeka. A opet, da li su zaista zaboravljeni?
Ljudske aktivnosti su utemeljene na imaginaciji, uvjerenjima i vjeri - ne na objektivnim promatranjima, u čemu se slažu i vojni i politički, kao i marketinški, stručnjaci. Čak i znanost, koja tvrdi da su njene metode i teorije racionalno izvedene, zaista se oblikuje emocijama, zamišljanjem ili strahom. A kontrolirati ljudsku imaginaciju znači oblikovati kolektivnu sudbinu čovječanstva.
Iznad pitanja fizičke prirode NLOa, skrivaju se neizmjerno duboki utjecaji na našu imaginaciju i kulturu. Što god oni bili, puno knjiga je napisano, prodano i pročitano. Kako će NLO fenomen utjecati - dugoročno gledano - na naše viđenje znanosti, religije, istraživanja svemira, nemoguće je predvidjeti u cjelosti. Na one koji ga prate, NLO fenomen izgleda da ima stvaran efekt. I neobična odlika ovog mehanizma je da on jednako utječe na one koji "vjeruju" i one koji se suprotstavljaju stvarnosti fenomena u fizičkom smislu.
Ono što je, pak, moguće ustvrditi je slijedeće:
moguće je navesti ogromne mase bilo koje populacije da povjeruju u postojanje nadnaravnih rasa, u mogućnost letećih strojeva, u brojnost nastanjenih svjetova - izlažući ih nekolicini pažljivo konstruiranih scena, čiji su detalji prilagođeni kulturi i praznovjerima bilo kojeg pojedinog prostora i vremena.
Bi li susreti s "posadama" NLO-a i drugih entiteta mogli biti takva umjetna konstrukcija? Kad bi bilo moguće načiniti trodimenzionalne holograme s masom i projicirati ih kroz vrijeme, Vallee kaže da bi to moglo biti vjerodostojno objašnjenje barem nekih od ovih fenomena. Uzmite u obzir njihov promjenljivi karakter diljem svijeta. U SAD-u se pojavljuju kao čudovišta iz filmova znanstvene fantastike. U Južnoj Americi to su krvožedna i ratoborna stvorenja. U Francuskoj se ponašaju kao racionalni, "Kartezijanski", miroljubivi turisti.
Ukoliko je u pitanju "umjetna konstrukcija", stvorena s namjerom, dizajnirana za pojedince koji će prenijeti svjedočanstvo, kakva bi mogla biti svrha takve prijevare rasprostranjene širom svijeta? Tko si može priuštiti smišljanje takvih kompleksnih šema, s toliko malo očiglednog rezultata? Da li se sama ljudska mašta i imaginacija mogu tako poigravati same sa sobom? Ili bismo trebali spekulirati da nam neka napredna rasa negdje u univerzumu i u nekom vremenu u budućnosti pokazuje trodimenzionalne svemirske sapunice posljednjih dvije tisuće godina, u pokušaju da vodi našu civilizaciju? Zaslužuju li čestitke?
Da li se ovdje radi o paralelnom univerzumu, u kojemu žive bića i u koji možemo otići na vlastiti trošak, nikada se ne vrativši u sadašnjost? Da li su ta bića samo polu-ljudska, i da bi održali kontakt s nama, potrebno im je križanje s muškarcima i ženama naše planete? Da li se ovdje radi o izvorištu brojnih priča i legendi u kojima genetika igra veliku ulogu: simbolizam Djevice u okultizmu i religiji, bajke o ljudskim babicama i podmetnutoj djeci, seksualne konotacije u izvješćima o otmicama i odvođenjima na NLO brodove, biblijske priče o brakovima između Sinova Božjih i zemaljskih žena čiji su potomci bili divovi?
Iz kakvog se misterioznog univerzuma projiciraju objekti koji se mogu po volji materijalizirati i "dematerijalizirati"? Jesu li NLO-i prije "prozori" (portali) nego "objekti"? Nema dokaza za sve ove pretpostavke, a opet, kad se uzme u obzir povijesni kontinuitet fenomena, alternative je teško pronaći, osim ako poreknemo stvarnost svih činjenica - što bi nam se zaista svidjelo kao dobar izgovor da se ne moramo više "zamarati" istraživanjima.